O simptomima i načinu prevencije moždanog udara razgovarali smo s prim. dr. sc. Vesnom Matijević, neurologinjom sa Zavoda za intenzivnu neurologiju i cerebrovaskularne bolesti Klinike za neurologiju, KBC Zagreb i s Anom Jurčević koja je doživjela moždani udar.

Ana Jurčević  iz Cerne pored Županje doživjela je moždani udar sa samo 29 godina, iako je i sama liječnice obiteljske medicine nije odmah shvatila što joj se događa. Moždani udar imala je prošle godine i do sada se sasvim oporavila.

mZ: Kada ste primijetili prve simptome nadolazećeg moždanog udara i što ste mislili da se s vama tada događa?

Nisam znala da se radi o moždanom udaru, niti sam mislila da se događa nešto ozbiljno. Bila je srijeda kada su me počeli boljeti glava i vrat. Nije bilo prvi put da sam imala takve simptome. U petak sam čak odradila smjenu od 12 sati uz analgetike koji su stvarno djelovali. Došao je vikend i kako moja glavobolja i bol u vratu nisu prolazili odlučila sam u ponedjeljak posjetiti liječnika. Od nedjelje navečer, ničeg se ne sjećam. Suprug mi je rekao da sam tu noć povraćala, ali sam razgovarala s njim normalno. Ujutro su  suprug i kći otišli na posao i u vrtić, a ja sam rekla da ću kasnije otići liječniku. Nakon par sati nazvala sam supruga i rekla mu da ne znam gdje sam, što se događa, niti gdje su on i kći. Kad je on došao kući nakon mog poziva rekao je da sam bila obučena, obavila higijenu, spremila kuću i sjedila na krevetu, ali da tada više nisam mogla samostalno hodati.

mZ: Što mislite kako ste uspjeli nazvati supruga i srediti sebe i kuću, budući da se ničeg ne sjećate?

Ne znam kako sam to uspjela, valjda sam imala faze totalne izgubljenost i djelomične pribranosti. Iskreno, imala sam puno sreće da je ispalo tako i da sam uzela mobitel i nazvala ga.

mZ: Jesu li u bolnici u Vinkovcima odmah ustanovili da ste imali moždani udar?

Ne, svi nalazi koji su učinjeni u bolnici u Vinkovcima su bili više-manje uredni. Kod mene nije bilo tipičnih znakova moždanog udara, zato često i disekcije (lat. dissectio: rasijecanje) ostanu neprepoznate.

mZ: Kod vas je uzrok moždanog udara bila disekcija vertbalne arterije. Možete li pojasniti o čemu se tu radi i jeste li znali da imate teškoće s vratnom kralježnicom, jeste li imali simptome prije epizode s moždanim udarom?

Vertebralne arterije su krvne žile prolaze kroz kralježnicu i vode krv u mozak. Meni se dogodilo to da su se one doslovno raslojile /razdvojili su se slojevi i krv je ušla između tih slojeva, zgrušala se unutra te dodatno suzila te krvne žile i smanjila protok krvi prema mozgu. Na moju nesreću meni se to dogodilo na obje krvne žile. Imala sam problema s kralježnicom prije, nisu mi bili nepoznati bolovi u vratu i leđima, ali to nije imalo nikakvu povezanost s disekcijama. Prije samog moždanog udara nisam imala nikakve simptome ni bolesti koje su mogli ukazivati na moždani udar i disekciju.

mZ: Je li u vašem slučaju bilo moguće izbjeći moždani udar?

Nije, moj moždani udar je posljedica samo loše sreće. Ništa se nije moglo učiniti da se spriječi.

mZ: Zašto su vas iz Vinkovaca prebacili u Zagreb?

Kako mi se stanje nije popravljalo, a uzrok je ostao neprepoznat, pala ja zajednička odluka moje obitelji i liječnika da moram ići u ustanovu gdje imaju više mogućnosti.

mZ: Kakav je bio tijek liječenja i koliko dugo je liječenje trajalo?

Moje bolničko liječenje je ukupno trajalo četiri tjedna, sastojalo se od strogog mirovanja i acetil-salicilne kiseline, poznatije kao Andol 100 mg. Nakon izlaska iz bolnice imala sam strogu zabranu bilo kakvog fizičkog napora i nastavak korištenja Andola godinu dana, što je napokon nedavno prošlo.

mZ: Jeste li imali posljedice i kakve?

Nisam imala vidljive posljedice, u početku sam bila slaba, a kasnije su se češće javljale glavobolje, intenzivnije nego prije, ali ne takve da bi me ometale u svakodnevnom životu.

mZ: Kako ste pristupili oporavku od čega se sastojao?

Kako je meni lijek bio pošteda od fizičkog napora, tako je tekao i oporavak. Prvo sam po izlasku iz bolnice krenula u šetnje, na početku nisam mogla prijeći 300 metara, morala bih sjesti jer sam imala sam vrtoglavice, postupno sam produljivala šetnju. Sada polako vježbam jogu, bez naprezanja.

mZ: Kako je taj događaj utjecao na vas psihički, a kako na vaše bližnje?

Bila sam optimistična od samog početka, točnije, od kada sam postala prisebna, znači nakon nekih šest, sedam dana. Bilo mi je jako teško bili u bolnici četiri tjedna, bio je siječanj prošle godine, lockdown, nitko mi nije smio doći, mama je bila sa mnom u Zagrebu dok su ostali bili u Slavoniji. Nju sam vidjela samo kroz prozor. S kćeri i mužem sam se čula video pozivima. Slomila sam se kada se dogodila disekcija druge krvne žile. Tada sam stupila u kontakt s jednom psihijatricom koju sam poznavala preko obitelji. Puno mi je pomogla. Obitelj i prijatelji su sve to teže podnijeli od mene jer su bili svjesni situacije dok ja nisam, najgoreg dijela se niti ne sjećam, ali oni su to zajedničkim snagama prebrodili. Imam veliku , složnu obitelj i prijatelje na koje uvijek mogu računati.

mZ: Kako ste sada?

Sada sam dobro, trudna sam 20 tjedana. Nakon ružnog početka prošle  godine dogodilo se nešto lijepo. Trudnoća je za sada uredna, osjećam se dobro. Pokušavam se ne opterećivati onim što je bilo, sada je to iza mene i idem naprijed. 

mZ: Liječnica ste i iako ste na specijalizaciji za pedijatriju što biste poručili ženama kako da brinu za svoje zdravlje?

Da, ja ću brinuti o djeci, ali s obzirom na svoje iskustvo osjećam dužnost govoriti o ovome. Teško je reći kako brinuti, jer ja sam vodila uredan i zdrav život,  ako se tako mogu izraziti. Mislim da je najbitnije posvetiti malo više vremena sebi, osluškivati svoje tijelo i ako vam bilo što bude sumnjivo javite se liječniku. Ja sam došla u zadnji tren. Ako se netko prepozna u mojim simptomima i dođe na liječenje na vrijeme, bit će mi jako drago.

mZ: Pridružili ste se ženama iz Crvenih haljina. Što vam znači to zajedništvo i kako ćete obilježiti 4. veljače?

Da, kontaktirala me prof.Lovrenčić-Huzjan da se pridružim ovoj akciji. Upoznala sam nevjerojatne žene, kraljice. Vidjele smo se jedanput do sada i skroz smo „kliknule“, dobar je osjećaj upoznati nekoga tko je prošao  slično iskustvo, ne osjećaš se sama. Smijale smo se, plakale, bilo je jako emotivno. Dan Crvenih haljina se obilježava 4.veljače navečer,  kada ćemo nas šest prošetati pozornicom u crvenim haljinama hrvatskih dizajnera. Mislim da sve imamo tremu prije izlaska na pozornicu, ali preživjeti ćemo, gore stvari nas nisu zaustavile.

Doznajte svoje brojeve i prevenirajte moždani udar na lak, jednostavan i jeftin način

Prim. dr. sc. Vesna Matijević, neurologinja sa Zavoda za intenzivnu neurologiju i cerebrovaskularne bolesti Klinike za neurologiju, KBC Zagreb objasnila je što znači da su žene u većem riziku od moždanog udara iako prema statistikama muškarci češće obolijevaju. "Tu se radi o statističkoj igri. Žene zbog svog hormonalnog ustroja imaju dva kritična razdoblja tijekom života, jedan je njezina generativna dob dakle period plodnosti, ali to je ujedno i period kada je žena pojačano zaštićena pa su i cerebrovaskularna zbivanja rjeđa. Drugi period je je treća dob. Žene duže žive pa je zato i veća mogućnost obolijevanja. Često te žene žive u samačkim domaćinstvu pa nitko niti nema mogućnost primijetiti da se sa ženom nešto dešava i reagirati na vrijeme. Upravo zato posvećujemo ovu našu akciju ženama."

Primarijus Matijević objašnjava da iako statistika ne ide u prilog ženama, dobra vijest je što je 80 posto moždanih udara moguće prevenirati i to na jedan jednostavan, lak, dostupan i jeftin način. "Mi liječnici savjetujemo 'doznajte svoje brojeve i spriječite moždani udar' to znači da nije dovoljno napraviti jedno mjerenje krvnog tlaka, nego profil vrijednosti krvnog tlaka. Tlak treba mjeriti tijekom sedam do 10 dana, a poželjno je i mjesec dana mjeriti tlak svakodnevno kako bi se ustanovilo postoji li doba dana kada je taj tlak viši od nekakvih idealnih vrijednosti. Treba popričati s liječnikom o idealnoj terapiji te također kontrolirati vrijednost šećera u krvi. Ako postoji prekomjerna tjelesna težina tu svatko ima mogućnost intervenirati i dovesti težinu na razumnu mjeru, ne jesti masno i jako slano te se više kretati. Sve su to metode koje su jako jednostavne, a mogu polučiti izvrsne rezultate. Dominantno žene koje mi primamo i koje se na našoj klinici liječe, često ne znaju ili ako znaju zanemaruju činjenicu da imaju povišen krvni tlak, povišen šećer u krvi i povišene masnoće".

Razlike u simptomima moždanog udara kod muškaraca i žena

"Ne postoji razlika u simptomima, ali i tu postoji jedan široki spektar kliničkih i neuroloških simptoma, međutim možda ih se može prepoznati po načinu i intenzitetu kakav osoba nikad ranije nije doživjela. To može biti izuzetno jaka glavobolja kao nikad ranije koja može, ali i ne more biti praćena naglim gubitkom svijesti. Ono što najčešće okolina primjećuje je slabost jedne strane tijela (jedna ruka kao da visi) , nemogućnost govora ili nerazgovijetan govor, vrtoglavica, nemogućnost hoda, padanje jedne strane lica sve često praćeno mučninom i povraćanjem. Ono što je bitno kada se jave simptomi je da se pozove hitna liječnička pomoć. Bitno je da oboljeli primi pomoć što prije. Svake sekunde trajanja moždanog udara propada dva milijuna neurona. Prema tome treba brzo potražiti  liječničku pomoć. Prolazno vrijeme od početka simptoma do početka terapije trebalo bi biti u roku dva sata, to je po europskim i svjetskim standardima", tumači primarijus Matijević i objašnjava da izgledi za oporavak ovise o općem stanju, ali i dobi oboljele osobe. Što je osoba mlađa veće su šanse za povoljan ishod liječenja. I što je manja krvne žila zahvaćena bit će i manje posljedice. Kod starijih osoba koje imaju i druge smetnje poput oštećenja na srcu, plućima, lokomotornom sustavu tada je i mogućnost izlječenja nešto skromnija.

Primarijus Matijević objasnila je i koliko traje oporavak: "Ako osoba dođe na vrijeme i ako mi uspijemo tu krvnu žilu u cijelosti otvoriti odnosno odstraniti krvni ugrušak tada osoba već treći, četvrti dan odlazi kući i nije im potrebna ni rehabilitacija. U principu boravak tako aktivno tretiranih ljudi je boravak do tjedan dana kod nas u bolnici i nakon toga slijedi rehabilitacija obično u toplicama oko tri tjedna. O duljini boravka u toplicama odlučuje liječnik fizijatar".

Dvostruko više žena umire od posljedica moždanog udara nego od karcinoma dojke

Primarijus Matijević komentirala je, je li veći broj oboljelih među mlađom populacijom u posljednje vrijeme ili se stječe takav dojam zbog pojedinaca mlađe životne dobi s preboljenim moždanim udarom koji istupaju u javnost. "Srećom nije veći broj oboljelih među mlađom populacijom, ali i mi liječnici više radimo na javnozdravstvenim kampanjama i senzibiliziramo javnost da se moždani udar ne događa sam djedama i bakama, odnosno ljudima u zreloj životnoj dobi, nego da je to bolest koja zahvaća ljude koji su još uvijek radno aktivni. Ljudi se iznenade kada čuju da dvostruko više žena umire od posljedica moždanog udara nego od karcinoma dojke. Za karcinom dojke smo svi senzibilizirani zbog čestih i jakih medijskih kampanja pa nam je cilj da senzibiliziramo  javnost i o moždanom udaru tim više što je prevencija dostupna i nije agresivna. Cilj ovakvih kampanja je da smanjimo tu lošu statistiku  i vrlo smo zahvalni svim ljudima koji su spremni javno podijeliti svoje iskustvo."

Dan crvenih haljina

Javnozdravstvena akcija Dan crvenih haljina četvrtu godinu zaredom podiže svijest javnosti o specifičnostima moždanog udara u žena, uzrocima, čimbenicima rizika i posljedicama te teške bolesti. Akcija završava u petak 4. veljače, svečanim obilježavanjem na kojem će zvijezde večeri biti žene koje su preboljele moždani udar.

Primarijus Matijević je jedna od pokretačica tog dana: "Mi smo taj dan prekopirali iz SAD-a gdje se obilježava od 2004. godine jer nam se svidio koncept. Spojile smo ugodno s korisnim. Nekoliko puta mjesečno na odjel primimo žene mlađe dobi koje su do moždanog udara bile zdrave i neke od tih žena pridruže se Danu crvenih haljina i javno govore o svojoj bolesti, nose na reviji haljine hrvatskih dizajnera. Ove godine ići ćemo u mirovne domove i na fakultete te ćemo pričati o rizicima i mogućnostima prevencije moždanog udara".

Dvije Katarine, Ana, Ivana, Mirjana i Ester – hrabre žene koje svojim pričama o borbi s moždanim udarom upozoravaju javnost u petak će se po prvi puta okušati u ulozi manekenki. Crvene kreacije za njih su dizajnirali domaći dizajneri koji se spremno uključili u akciju: Ana Maria Ricov, Kristina Burja, Iva Karačić, Tin Brišar i Snježana Mehun, Diana Viljevac te Marija i Vesna Milković.

Dan crvenih haljina odvija se u organizaciji Hrvatskog liječničkog zbora – Hrvatskog neurološkog društva, pod pokroviteljstvom Predsjednika RH, Gradonačelnika grada Zagreba i Ministarstva zdravstva te uz podršku Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Cilj akcije je podizanje svijesti javnosti o specifičnostima moždanog udara u žena, skretanje pažnje na pogubne posljedice zanemarivanja simptoma i na potrebu promjene načina života. Pravilnom prevencijom i promjenom načina života može se spriječiti čak 80 % moždanih udara, a glavni čimbenici rizika na koje možemo utjecati su krvni tlak, šećerna bolest, povišene masnoće, pretilost, fizička neaktivnost, pušenje i alkohol.

Svečano obilježavanje održat će se pod voditeljskom palicom Joška Lokasa, a kao glazbeni gosti nastupi će duo Hojsak&Novosel, Sandi Cenov i grupa Gelato Sisters. Događaj će se moći pratiti uživo na Facebook stranici www.facebook.com/Dan-crvenih-haljina, a na društvenim mrežama akciju prati hashtag #nosicrveno koji poziva sve da u petak 4. veljače odjenu nešto crveno i na taj način pruže podršku.