Svaka trudnoća priča je za sebe

Iako Dora kaže da je svaka trudnoća priča za sebe kao i sama djeca, ipak se mogu povući neke sličnosti.

‘Smatram kako je najveća razlika između prve i druge trudnoće ta da smo u prvoj trudnoći bili sami ja i moj trbuh, koji sam puno mazila. Odmarala sam kad god sam osjetila potrebu, ali se i dizala tijekom noći četiri ili pet puta da bih mokrila. U drugoj trudnoći sam već mama, i ne mogu, primjerice, leći kada poželim. Zato kada navečer legnem, ne ustajem niti jednom do jutra’.

’ Također, u prvoj sam trudnoći pazila da ne dižem teške stvari, a sada svoju 12 kilograma tešku djevojčicu i u visokom stadiju dižem i nosim kada je potrebno’, kaže Dora.

Osim povremenih žgaravica i mučnina na samom početku, za Doru "blaženo stanje" prolazi glatko. Smatra kako dobro psihičko zdravlje buduće majke uvelike pomaže tijekom trudnoće. ‘Najvažnija je svjesnost da smo u drugom stanju i da su neke situacije, iako ponekad teške za podnijeti, u trudnoći sasvim normalne’, dodaje.

Uživam u aktivnostima s djetetom

Za sebe kaže kako pripada skupini žena koje ne znaju ‘sjediti’ već si uvijek pronađu neki posao. ‘Radila sam do sedmog mjeseca trudnoće i bila aktivna. To je za posao glumice  vrlo naporno, no zahvalna sam što sam igrala uloge trudnica’, navodi glumica koja se zadnja dva mjeseca prije poroda povukla u izolaciju. 

’Puno vremena provodim u prirodi, vozim bicikl, obavljam vrtlarske poslove, odlazim u šetnje, a sada uživam i u aktivnostima sa svojim djetetom’, opisuje Dora posljednje mjesece prije poroda.

Iako prvu trudnoću ima u lijepom sjećanju, Dora tvrdi kako se zadnji tjedan, pogotovo ako se prenese desetak dana, može činiti kao vječnost. 'No kada se dijete rodi živo i zdravo, sve što je možda i bilo teško pada u zaborav i postaje potpuno nevažno. A počinje ono za što se pripremamo devet mjeseci’, zaključuje glumica.