Zašto slučajnosti zapravo nisu - slučajne?
Ponekad se te slučajnosti čine toliko savršene da je teško u njih povjerovati. Primjer ovog fenomena je priča koju je doživio glumac Anthony Hopkins. Trebao je glumiti u filmu 'Djevojka iz Petrovke', koji se temelji na knjizi Georgea Feifera. Kako bi se bolje uživio u ulogu, trebao je originalnu verziju knjige koju nije mogao pronaći u knjižnici ni kod prijatelja.
Taman je izgubio nadu i onda je našao primjerak knjige u podzemnoj željeznici. Kad je putovao avionom na snimanje, upoznao je autora knjige. Autor se žalio da je posudio prijatelju najvrjedniji primjerak knjige jer se unutra nalaze njegove bilješke. Njegov prijatelj je rekao da je izgubio knjigu u podzemnoj željeznici.
Kako se ovo uopće može objasniti?
Čini se kako su svi događaji, ljudi i informacije na svijetu povezani nevidljivim nitima koje ponekad slučajno zasjaju. Prema poznatom psihijatru Carlu Gustavu Jungu, to je zbilja istina. Ovaj fenomen je vjerojatno najtajnovitiji u svemiru.
Jung je došao do zaključka da postoji veza između osobe i okoline. Između prostora, vremena, svjesnog i nesvjesnog. U određenim trenucima vremena, pod utjecajem specifičnih objektivnih značenja koji su važni za osobu, najjače privlačenje ispliva na površinu. Ovo privlačenje kreira neočekivane okolnosti koje onda nazivamo fatalnim nesrećama ili čudima.
"Dobra slučajnost"
Što je veća veza između tebe i ljudi oko tebe, veća je slučajnost da ćeš primijetiti i najmanje stvari i smatrati ih važnima. Te stvari mogu biti reklame, pjesme, slike, razgovori ili mirisi.
Naravno, u ovaj fenomen ne možemo biti 100 posto sigurni. Ipak, ponekad nam ova mistična stvar pomogne djelovati, odlučiti ili čak radikalno promijeniti život. Trebamo biti pažljiviji i otvoreni prema kreiranju mogućnosti za sinkronicitet. Nije ni čudo što je Don Juan rekao: ”Dobra slučajnost je samo jedna od oblika djelovanja.”