Knjiga "U rukavicama mi je ionako prevruće" mladog hrvatskog autora Brune Šimleše posvećena je svima koji život ne žele doživljavati kao generalnu probu i ne mire se sa životom koji ih ne zadovoljava. Autor u knjizi govori o tome što je za njega duhovnost, kako razviti trajno samopouzdanje i stvoriti i održati prijateljske i obiteljske odnose. Više o knjizi pročitaj u našoj čitaonici.

Projekt: Muškarac

Nedavno sam razgovarao s prijateljicom koja se potužila da je uvijek privuku isti muškarci. Posljednjih nekoliko veza je imala s muškarcima koji su bili dragi i dobronamjerni, ali ne baš životno aktivni i ona je bila dominantna, što je išlo toliko daleko da im je govorila i što bi trebali čitati ili kako bi se trebali ponašati. Ona ih je nazvala muškarcima-projektima. Rekla mi je da joj je dosta takvih veza i da bi htjela imati vezu s muškarcem koji je zadovoljan i sobom i njom. Tako bi se spontano mijenjali i razvijali, a ne da ona mora vući uzde. To je prilično česta situacija i barem sam nekoliko desetaka puta vodio takav razgovor, najčešće upravo u ovoj kombinaciji. Osjetno su rjeđi slučajevi da muškarce privuku žene-projekti.

Zašto biramo takve muškarce?

Bilo kako bilo, postoji jedan zajednički nazivnik kod žena koje privlače takve muškarce. One i same sebe doživljavaju kao projekte, odnosno više su svjesnije što trebaju popraviti u sebi i na sebi nego toga što je već izvrsno u njima i na njima. I onda privlače muškarce na kojima se vječno mora raditi jer sebe tako doživljavaju!

Kako doživljavamo naše vrline i mane

Da me ne biste pogrešno shvatili, svatko od nas ima i vrline i mane i prostora za napredak. To je neupitno i po tome se ne razlikujemo. Ono po čemu se razlikujemo jest kako osjećamo te svoje vrline i mane. Jesmo li više poneseni svojim vrlinama i osjećamo li više zahvalnost što ih imamo ili su nam na pameti i na srcu više naše mane koje teško ili nikako ne prihvaćamo kao dio sebe. Pitanje je samo što mi više osjećamo. 

Ako smo ponosni na svoje vrline više nego što nas uznemiruju naše mane, moći ćemo privući partnera koji će također više pažnje posvetiti uživanju u našim, ali i svojim vrlinama nego što će se opterećivati manama.

Ne moramo se truditi da se trudimo

Dakle, cilj je opiti se onim što je već izvrsno u nama kako bismo privukli osobu koja će to znati primijetiti i onda ćemo moći zajedno rasti i razvijati se, ali ne na način da se moramo truditi da se trudimo. Kad poštujemo i cijenimo ono što već funkcionira u nama i kada smo zahvalni na tome, onda imamo dovoljno snage i osjećaja sigurnosti za nadvladavanja svih mana. Naravno da ćemo se i dalje morati razvijati i rasti, ali tada to bar nije rudarski posao, nego nam ide spontanije. I ne moramo se truditi da se trudimo, nego taj trud osjećamo kao spontan. To je ključno. Čim se moramo truditi da se trudimo u angažmanu oko sebe, znajte da se niste dovoljno opili svojim vrlinama i prednostima i da niste dovoljno osvijestili i proslavili dotadašnje uspjehe!

Knjigu su osvojili...

Pet najboljih komentara koje smo nagradili knjigom Brune Šimleše ''U rukavicama mi je ionako prevruće'' kriju se pod korisničkim imenima: ines668, LEONA8, angel_wing, kristinazdravakrava i hercet. Dobitnike ćemo o detaljima preuzimanja nagrade obavijestiti putem e-maila.

Cilj: Otkriti čime privlačimo

Ista je situacija i s vezom. Ako se morate truditi da se trudite, to znači da nemate dovoljno izvrsnosti kojima se divite jedno u drugome. Znači da niste svjesni međusobnih kvaliteta ili čak da nema dovoljno onoga što vas spaja pa su stvari koje vas razdvajaju presnažne. Trud oko veze trebao bi se roditi spontano, zahvaljujući ljepoti koju dijelite, zahvaljujući onom izvrsnome što vas spaja, zahvaljujući međusobnom divljenju i poštovanju.

Opet nekako dolazimo do zaključka da nije stvar u njima, nego u nama. Kada privlačimo isti tip partnera, uvijek je stvar u nama

Opij se onim izvrsnim u sebi

Dakle, moju prijateljicu privlače ti muškarci-projekti zato što i u sebi snažnije doživljava one stvari kojima nije zadovoljna i koje želi popraviti nego što se opija onim izvrsnim što je već izbrusila. Ako se doživljavamo kao vječni projekti, umjesto da više uživamo u onome što smo već izgradili u sebi, logično je da ćemo privlačiti partnere koje ćemo doživjeti kao projekte i da će oni u nama jače uočiti ono što se još treba popraviti nego ono što je već izvrsno.

Više info na: www.ljevak.hr