Prije capoeire sam trenirala karate pa zatim košarku. U vrijeme kad sam trenirala košarku, a to je bilo u srednjoj školi, počela sam upadati u depresivna stanja. Sve češće sam izostajala s treninga, počela se nezdravo hraniti i manje kretati te sam potpuno izašla iz forme. Problemi u školi, s prijateljima, a najviše oni u mojoj glavi postajali su sve veći, a nisam imala ni volje ni snage išta mijenjati.

Baka me primila za ruku i odvela na capoeiru

U tom svom konfuznom stanju razmišljanja o capoeiri potaknulo me gledanje crtića A.T.O.M. i igrica Tekken 3 (u kojoj je svim mlađim generacijama dobro poznat Eddy Gordo). Gledajući to, shvatila sam da bi capoeira kao kombinacija muzike, ritma, tradicionalnosti i borilačkih vještina bez nasilja bila idealna za mene. Drugo iznenađenje je bilo kad sam u tražilici na internetu upisala 'capoeira' i ime moga grada te otkrila da ona zapravo postoji i u Hrvatskoj. 

Ali sve je ostalo na razmišljanju i pričanju o čarima capoeire dok me baka nije primila za ruku i 'odvukla' na trening. Dolasci na capoeiru nisu magično otklonili depresiju, zdravstvene problema ni asocijalnost. Ali godilo mi je mirno i ugodno okruženje koje sam osjećala na treningu. Nisam puno komunicirala s ljudima, ali svi su bili dragi. Trening je postao moje utočište, bijeg od svega, što me ipak nije spriječilo da izostajem s treninga, čak i po nekoliko mjeseci. Svaki put kad bih se vratila na treninge, gledala sam kako su drugi napredovali, a ja sam stajala na mjestu. To je bilo mukotrpno za promatrati, ali svejedno nisam odustajala od capoeire.

Dvije minute bile su dovoljne

Sjajne akrobacije koje su bile dio treninga nisam se niti usuđivala napraviti. Razmišljala sam kako bi bilo bolje da odustanem, ali shvatila sam da ipak ne mogu. Ostala mi je još samo jedna opcija - početi s ozbiljnim treninzima. Tijekom tih promišljanja, opazila sam raspored koji je stajao u kutu radnog stola i shvatila da trening počinje za dvije minute. Počela sam trčati iako sam znala da nema šanse da stignem.

Trening mi je postao važniji od svega, čak i od mojih strahova. Znala sam da ću morati naučiti akrobacije i zaključila sam da bih se radije 'razbila' nego da kasnije žalim za propuštenim. Počela sam jest zdravije i trenirati. Počela sam se mijenjati - nabolje. Usudila sam se komunicirati s ljudima, usudila sam se  pobijediti svoje strahove i nedoumice koje sam imala. Odlučila sam postati capoeirista. Možda ne najbolji, ali definitivno onaj koji ne odustaje i koji će napredovati uz pomoć volje i truda.

Jedna pozitivna promjena pokrenula je niz sretnih događaja

Naravno da su tu bili i prijatelji koji su mi pomagali, ali da nije capoeire ne bih bila tu gdje sam sada. Jedna zdrava odluka za sobom je povukla i druge pozitivne odluke, druga gledišta na život i pozitivne događaje. Od plašljivice nesigurne u sebe postala sam vječno nasmijana djevojka sretna sa sobom i svojim životom. Istina je da za to nije zaslužna samo capoeira, ali da nije bilo nje ni ja se ne bih promijenila.

Treninzi su moja vatra i moja ljubav, stup oko kojega sam počela graditi bolju sebe. Nađi nešto što voliš i tome se predaj. Nije važno je li to crtanje, nogomet, pjevanje, pomaganje drugima. Bitno je da te ta aktivnost čini boljom osobom, pomaže ti i ispunjava te. Traži svoju strast sve dok je ne nađeš, a kad je nađeš ne puštaj je. Vidjet ćeš kako se sve ostalo u životu samo od sebe slaže. Sve je u glavi. Traži pozitivu i naći ćeš je.

Pročitaj kako je Tomislavu gubitak kilograma promijenio život.

Pročitaj kako je Lani crtanje promijenilo život.

Ovo je bila Lucijina priča, ako je želiš ocijeniti, ulogiraj se sa svojim korisničkim imenom.

Zdrava Krava te poziva da nam pošalješ svoju priču na temu 'Odluka zbog koje sam zavoljela sebe i ponovno se zaljubila u život'. Podijeli s nama koji su to događaji i odluke zbog kojih si pokrenula vlastite unutarnje promjene, promijenila svoj stav prema životu i zavoljela sebe zajedno sa svim vrlinama i manama.

Kako da nam pošalješ svoju priču i koja je nagrada predviđena za najbolju, doznaj ovdje.