Donosimo ti kolumnu dr. Zorana Milivojevića, Suvremeni i tradicionalni brak iz njegove zbirke kolumni "Uloviti ljubav", objavljenu u izdanju Mozaik knjige 2013. godine. dr. med. Zoran Milivojević, predavač je na Sveučilištu Sigmund Freud u Beču i psihoterapeut s dugogodišnjom praksom u individualnoj i grupnoj terapiji. Neke od njegovih knjiga su "Formule ljubavi", "Emocije - psihoterapija i razumijevanje emocija".

Žrtva, sloboda i ljubav

Dvoje mladih snažno su se voljeli pa su se vjenčali. Ubrzo nakon sklapanja braka ona se razboljela. Unatoč terapiji, stanje joj je bilo sve teže i bilo je jasno da će se polako pogoršavati sve do smrti. Kada je shvatio da ona neće ozdraviti, muž se otuđio od nje, pronašao drugu, a potom i službeno rastao. O njoj su nastavili skrbiti njezini roditelji. Bivši je muž svoju odluku pravdao time da ne može žrtvovati mladost i život zbog bolesne žene. Osuđuješ li ga? Kako bi ti postupila na njegovu mjestu? Kako bi željela da postupi da si na njezinu mjestu?

Tradicionalni brak nastao je iz nužde za preživljavanjem

Sigurno je kako bi jedni njegov izbor oštro osuđivali, a drugi zdušno opravdavali. Upravo u takvim, ekstremnim situacijama najzornije se vide dva suprotna pristupa braku koja postoje u našem društvu i u našim glavama. U danom bi primjeru tradicionalisti ostali uz bolesnog supružnika, a pobornici suvremenog shvaćanja braka bi otišli. Tradicionalan brak nastao je kada su ljudi bili siromašni i borili se da prežive. Njihov mentalni sklop i osjećaji bili su prilagođeni takvom načinu života. Nije ih previše zanimalo uživanje u životu, nego puko preživljavanje.

Gdje su ljudi gladni, ne postavlja se pitanje smisla života. Njima su roditelji određivali muža ili ženu, a kada bi ih spojili, funkcionirali su skladno jer je svatko od njih imao spolnu ulogu koju im je kultura propisala, a koju su dobro naučili i uvježbali kod kuće. Kako im je život bio težak, naučili su trpjeti i biti strpljivi pa im nije bilo teško dodatno se odricati zbog brojne djece koju su imali. Dakako, imati muža ili ženu bila je potreba jer nitko nije bio u mogućnosti sam izdržavati djecu. Kada bi tko ostao sam, jednostavno je morao naći drugog muža ili ženu.

Obilje otvara mjesta za ljubav

Kada se društvo i pojedinci dovoljno obogate, kada više nisu siromašni, cilj im postaje kvaliteta života, odnosno uživanje. To izaziva promjenu kolektivnog i pojedinačnog mentaliteta jer sad svatko postaje važan samom sebi, a druga se osoba voli jer je izvor užitka. Brak više nije potreba jer bez partnera nije samo moguće živjeti, nego i podizati djecu. Ljudi se zaljubljuju i vjeruju da će taj osjećaj trajati do kraja života. Zato brak prestaje postojati kada u njemu više nije lijepo i ponestane nada da će to opet biti. Razvodi su vrlo česti. Suvremeni je brak nestabilan, privremeni ugovor u kojem se ništa ne podrazumijeva. U svakom od nas ima ponešto od oba ova modela braka. Katkada smo sebični pa od bračnog partnera tražimo da bude tradicionalan i skrbi o nama kada smo bolesni, a sebi zadržavamo pravo da u sličnoj situaciji odemo.

Treba li braku dati drugu šansu? Pročitaj ovdje.