Kada netko u djetinjstvu nauči da je ljubav hladna, suzdržana, prijekorna i odbijajuća, a ne topla, njegujuća, bezuvjetna, puna razumijevanja i bezrezervne podrške, emotivno nedostupan partner postaje toj osobi najveći domet. Doživljena emotivna trauma može učiniti da iz samozaštite kako ne bismo ponovno bile povrijeđene, oko sebe podignemo i zid, nepremostiv i za pažnje vrijedne partnere. Opreza radi, u svoj svijet puštamo samo one s kojima je ozbiljna veza nemoguća ne sluteći da na taj način činimo najveći zločin prema – sebi samima.

Partner je naš odraz u zrcalu

Kad jednom poklekne pred muškarcem koji nije samo njezin, žena više nema svoju volju. A on objema obećava ono što ne može ispuniti. I partnericu i ljubavnicu zarobljava čekanjem tješeći ih da će napustiti onu drugu i biti samo njezin. Ona pak bol koju osjeća u dubini svoje duše prepoznaje kao ljubav prema njemu. A to je varka, možda i najveća od svih. To je zapravo bol koja oslikava patnju za ljubavlju prema sebi. Jedino ljubav prema sebi može nam dati snagu potrebnu kako bismo život proživjeli na način koji nam dolikuje. Muškarac koji vara svoju partnericu vjerojatno nije u stanju otkloniti svoje emocionalne ograde da bi se mogao predati ljubavi prema jednoj ženi.

U ljubav čovjek mora uroniti u potpunosti, za to treba imati smjelosti prepustiti se i preuzeti rizik da bude povrijeđen. A to mogu samo najveći junaci. Supermeni ipak ne rastu na svakom koraku. Ipak, ako se i same suočimo s prijevarom, važno je imati na umu da problem nije u partneru već u nama. Naš partner je naš odraz u ogledalu. Svi mi biramo partnera prema svojim potrebama u danom trenutku i stupnju razvoja ličnosti. Te su potrebe najčešće dobro skrivene u našoj podsvijesti pritisnutoj unutarnjim strahovima. Tek kad se oslobodimo strahova, koji predstavljaju najveću opstrukciju osobnom razvoju i izražavanju naše autentične prirode, uspjet ćemo privući partnera koji oslikava pravu potrebu našeg bića.