Djeca su naučena primati ljubav ali ne i davati je. Naučeni su da im se ugađa, a kad odrastu, očekuju da će naći i partnera koji će raditi sve što su radili i roditelji. Tako se javlja ideja o sponzoru.

Veća očekivanja, dublji pad

Roditelji su, primjerice, ugađali kćeri premda možda nisu imali dovoljno novca, pa ona sada traži starijeg muškarca, situiranog i spremnog na to da joj ispunjava sve njezine želje. S većim očekivanjima dublje i padamo kad se ona ne obistine. Naime, jednostavno je nemoguće da naš idealan partner ostane jednako savršen nakon pet godina kao i prvih dana veze.

Što smo više nade polagali u tu vezu, više se bojali samoće – a zbog tog straha idealiziramo nekoga, i više odbijali vidjeti njegove mane (a one su vidljive vrlo brzo u vezi, samo treba držati oči otvorenima), to će nam biti teže kad ih uočimo.

Ljubav ne mora početi zaljubljivanjem.