Dobile bismo priliku voljeti dojke kakve imamo umjesto da ih stalno uspoređujemo s nedostižnim idealom, piše u svojoj knjizi 'Žensko tijelo, ženska mudrost' u izdanju Planetopije poznata američka ginekologinja dr. Christiane Northrup. 

Trebam li imati grudi poput Barbie?

Iz poglavlja ove knjige posvećenom dojkama prenosimo cijeli odlomak pod naslovom ''Naše kulturno nasljeđe'':

U kulturi u kojoj i žene i muškarci odrastaju uz lutkice Barbie, izbore za misice i slike iz Playboya, dojke su naelektrizirani dio naše anatomije i u fizičkom i u prenesenom smislu. Dr. Norm Shealy jednom je izjavio: "Freud je sve krivo shvatio. Nikad nisam vidio ženu koja je zavidjela muškarcu na penisu, ali sam vidio i te kako puno muškaraca koji zavide ženama na dojkama."

Vjerujem da na jednoj razini mnogi ljudi dok su bili djeca nisu imali ni izbliza dovoljno kontakta s majčinim grudima. I previše nas je umjesto na majčinim grudima odraslo dojeno hladnim, plastičnim bočicama i kemijskim formulama koje su proizvodile multinacionalne tvrtke. Nije nikakvo čudo da je naše društvo toliko usmjereno na ženske dojke! Nije čudo da se pozadina za tjeskobu zbog ovog dijela ženskog tijela stvara tako rano!

Nerealni ideali

Ideal u našoj kulturi je žena koja ima potpuno jednake uzdignute dojke osamnaestogodišnjakinje (s brojem grudnjaka barem 3, sudeći po slikama u medijima tijekom kasnih 1990-ih). Zbog toga sve one žene koje ne dosežu taj ideal (a to je velika većina) misle da s njima nešto nije u redu. Ova predodžba, ako je prati dovoljno velik očaj, može pridonijeti razvoju simptoma u dojkama... A zasigurno pridonosi želji za implantatima.

Kultura opsjednuta velikim grudima

Željela bih da svaka žena dobije priliku vidjeti koliko su uistinu različite veličine i oblici ženskih dojki, da vidi koliko se razlikuju od žene do žene. Tada bi shvatile koliko je iskrivljena naša predodžba o dojkama. Dobile bismo priliku voljeti dojke kakve imamo umjesto da ih stalno uspoređujemo s nedostižnim idealom. Nesumnjivo, poneka žena ima dojke koje se međusobno razlikuju po veličini ili drugi očit poremećaj i to joj nanosi veliku psihološku bol. Druge imaju toliko velike grudi da uzrokuju bolove u kralježnici. Plastična operacija može ispraviti ovakve poremećaje i može biti blagoslov. 

No, za većinu kozmetičkih operacija dojki žene se odlučuju zato što misle da ne izgledaju onako dobro kao manekenke iz časopisa ili onako kako bi njihovi ljubavnici željeli da izgledaju, ili pak zato što naša grudima opsjednuta kultura favorizira velike grudi. Zabrinutost zbog veličine dojki u žargonu plastične kirurgije dobila je medicinski naziv kronična bilateralna mikromastija kao razlog zbog kojeg se poduzima povećanje grudi, a to jednostavno znači "dvije male dojke koje tu stoje već duže vrijeme".

Žene često misle da njihove dojke postoje da bi donijele zadovoljstvo i korist nekom drugom, a ne njima samima. Čula sam svoje bivše kolege kako nagovaraju žene da odustanu od dojenja jer će im to "uništiti grudi". Mnogi muževi zabranjuju ženama da doje jer su ljubomorni na bebu! Jasno da je trenutna zbrka oko implantata samo simptom puno dubljeg nezadovoljstva koje društvo odobrava.

Saznaj kako emocije poput ljutnje mogu utjecati na zdravlje tvojih grudi.

Pogledaj cijeli specijal na Klokanici - ''Moje grudi bez cenzure''.