I vrlo obzirni ljudi povremeno čine nešto čime iritiraju druge: kasne na dogovor, zaborave neko obećanje, nazovu u pogrešno vrijeme, kažu nešto neumjesno. Ali, djelotvorna isprika spriječit će da se sitne uvrede nagomilaju i postanu dovoljno teške da unište odnos.

Pravi trenutak za ispriku

Nespretna isprika može dodatno pogoršati već narušen odnos. Srećom, pravila djelotvornog ispričavanja su jednostavna, a njihova primjena jamči čvrst i kvalitetan odnos. Prvo je potrebno odabrati pravi trenutak, a taj je trenutak onda kad shvatiš da si pogriješila. Mnogi ljudi odgađaju trenutak isprike zbog želje da izbjegnu priznavanje krivnje i čekaju da se "bura" stiša. Neki umjesto isprike lažu, svaljuju krivnju na druge, nude izlike ili opravdanja.

Pet pravila uspješnog ispričavanja

• Priznaj pogrešku. Objasni u čemu si pogriješila, bez izostavljanja neugodnih dijelova priče. Tako će osoba kojoj se ispričavaš znati da si svjesna učinjenog.
• Iznesi razloge zbog kojih si pogriješila i obećaj da si pogriješila. Iskreno objašnjenje pomoći će drugoj strani da shvati tvoje razloge.
• Iskreno izrazi žaljenje. Bez toga bi isprika bila promašena. Svatko tko je tuđom krivnjom pretrpio štetu znat će razlikovati iskren od neiskrenog izraza grižnje savjesti. 
• Ponudi naknadu. Riječi nisu dovoljne i potrebno je ispraviti štetu. Ako je uvreda bila emocionalne prirode, usredotoči se da uvrijeđenoj osobi pomogneš da vrati dostojanstvo. Pitanje "što još mogu učiniti za tebe" je dobar početak.
• Ne ispričavaj se bez razloga. Iako suvišna isprika može olakšati neugodan razgovor, ona je pogrešna gotovo kao i propust u ispričavanju kad si nešto skrivila. Ako se često i bezrazložno ispričavaš, oduzet ćeš snagu i smisao pravoj isprici ako se za njom ukaže potreba.

Što poslije isprike?

Nakon što se ispričaš, trebala bi se osjećati bolje, ali nema jamstva da će ti druga strana pružiti oprost. Koliko god tvoja isprika bila iskrena, pravovremena i uvjerljivo iznesena, možda će se ta osoba i dalje ljutiti na tebe. Njena će reakcija ovisiti o njenog osobnosti i težini tvog prijestupa. Tvoje je bilo da se ispričaš, skineš si kamen sa srca i oslobodiš se tereta prošlosti.

Komentar Mirte Fraisman Čobanov

Psihodramska savjetnica i hipnoterapeutkinja Mirta Fraisman Čobanov rekla je da kao što ima osoba kojima je vrlo teško reći "oprosti" postoje i osobe koje se neprestano ispričavaju: 'Osobe niskog samopouzdanja, često se ispričavaju, i to obično i za situacije za koje nisu krive. One zapravo traže "oprost" od drugih samo zato što su takve kakve jesu i budući da ne prihvaćaju same sebe, smatraju da su smetnja i svojoj okolini. Osim za osobe niskog samopouzdanja pretjerano ispričavanje je često i kod perfekcionista. Takva vrsta isprike je suvišna jer se nitko ne bi trebao ispričavati zato što je takav kakav jest, a uzroke takvog ponašanja uglavnom treba tražiti u djetinjstvu.' Mirta Fraisman Čobanov kaže da iskrenu ispriku uvijek mora pratiti i djelo: 'Kad se netko ispriča, primjerice zbog kašnjenja, onda prilikom sljedećih susreta više ne bi trebao kasniti, jer je u protivnom to samo ispričavanje radi ispričavanja.'

Pročitaj od kakvih se izjava trebaš suzdržavati kako ne bi povrijedila druge.