Imaš li i ti sindrom dobrice? Gdje prestaje dobrota, a nastaje nisko samopoštovanje?

Martina Cvek Ivka Armanda Todorović
Jako dugo i jako puno razmišljam o ovoj temi jer se u mom životu često pojavljuje ovaj sindrom. Naravno, ne kod mene, ali ga primjećujem kod mnogo žena i uvijek me nekako rastuži ta dobrota. Možda malo čudno zvuči jer biti dobra je nešto prekrasno, no samo onda kad si prvo dobra prema sebi.
Vidi originalni članak

Staviti sebe na prvo mjesto i na svojevrsno prijestolje u svom životu možda nekom može zvučati sebično ili čak to može nazvati narcisoidnim, ali to su nam uvjerenja usađena kroz godine odgoja, škola i utjecaja drugih ljudi zbog kojih sebe smatramo boljima ako prvo udovoljimo potrebama svih bližih i ne tako bliskih osoba, a tek onda se posvetimo svojima. Ako ostane vremena.

Usreći sebe da bi mogla usrećiti druge

Nikad nisam sama imala takvo uvjerenje, a što sam starija sve snažnije sam sigurna u to da sebe uvijek moram staviti na prvo mjesto. I u nekim bliskim odnosima to isto činim jer smatram da tek tada kad su moje potrebe na prvom mjestu mogu iz čistog zadovoljstva i želje zadovoljiti potrebe ljudi koje volim i cijenim. Znao mi je muž to i reći u nekoj raspravi – ti se uvijek pobrineš prvo za sebe. Iako me to na prvu malo zabolilo, shvatila sam da sam sretna što je u pravu. Nemojte me krivo shvatiti, obožavam pomagati drugima, činiti usluge, dati svoje srce na pladnju i dijeliti sve materijalno i nematerijalno sa širokom skupinom voljenih ljudi, ali nikad neću učiniti nešto što se ne poklapa s mojim željama i potrebama. Ako mi se ne da, ne idem. Ako mi je jako stalo da usrećim osobu koja me traži da idem, onda mi se i ide.

Fućkaš konvencije - samo budi svoja!

U svojem poslu se susrećem s puno žena koje će učiniti sve za svakoga. „Dale bi i bubreg za druge“ , kako se ono kaže? I sve su redom predivne, uspješne žene koje su mile i drage prema svima. Prema svima, osim prema sebi samima. Možda se na prvu to ne vidi jer ih i davanje drugima usrećuje, ali njihova su srca i umovi prepuni zamjeranja sebi, grešaka koje si nikad nisu oprostile i ispunjeni vratima koje nikad nisu zatvorile, a sve u želji da budu – dobrice.

Gdje je granica?

Gdje prestaje dobrota i nastaje nisko samopoštovanje teško je odrediti. Mislim da je to prilično individualno za svakoga od nas i da naša unutarnja svijest itekako zna gdje prestajemo mi i počinje želja za udovoljavanjem drugima. Ponekad udovoljavati drugima može biti rezultat niskog samopoštovanja, a ponekad samo želje da se svidimo svima. Vjerujte mi, nije se rodila osoba koja bi se svima svidjela. A to zapravo nije ni važno. Najvažnije je svidjeti se sebi, a tek onda sve ostalo. Ne možeš dati ono što zapravo nemaš, zar ne?

Kada je biti žena postalo uvredljivo?

Baš zato, žene kad plešu prvo krenu iz straha od neuspjeha i želje da zadovolje nečija očekivanja. Ono što ih mi nastojimo naučiti, da plešu isključivo za sebe i zbog sebe kao što meditiraju isključivo za sebe i zbog sebe, zahtijeva određeno vrijeme i suočavanje sa sobom. Zahtijeva razvoj samopoštovanja kroz prihvaćanje svog tijela u početku, a kasnije i prihvaćanje cijele sebe i svih dijelova svoje osobnosti.

Što je seksipil i može li se "naučiti"?

Ljubav prema drugima započinje ljubavlju prema sebi

Kad prihvatiš sebe, polako krećeš primjećivati sve svoje dobre strane, svoje vrline i prednosti i učiš ih slaviti. Pri tom mislim i na slavljenje svoje ljepote, iznutra i izvana. Tek onda okrećeš se manama i polako spoznaješ da su i one prekrasne. I zadnja stvar koju doživljavaš je oprost. Svi činimo greške i ma koliko imali sindrom „dobrice“ kad-tad nekoga, najčešće nenamjerno, povrijedimo svojim postupcima. Ili povrijedimo same sebe. Ako još nismo osvjestile sebe i krenule u razvoj samopoštovanja, onda kreće krivnja, samooptuživanje i izostane ono najvažnije – oprost samoj sebi. Kao u onoj pjesmi, „okrećemo ringišpil u svojoj glavi“ i sami sebe iskupljujemo čineći još dobra drugima na uštrb sebi.

Mali rituali za sretnu i snažnu ženu

Radeći na slobodi vlastitog tijela, radimo na slobodi duha, emocija i osobnosti. I to se vrlo brzo vidi u pokretu. Kad počneš sebe stavljati na prijestolje, slaviti svoje vrline i voljeti svoje mane, plesati imajući na umu samo svoj osjećaj, a ne tuđa očekivanja, onda tijelo postaje fleksibilno, fluidno, opušteno. A pomoć, koju daješ i davati ćeš nakon toga, bit će iskrenija, s pravom namjerom i uvijek s tobom prvom na umu. Voli sebe, da možeš voljeti druge.

Imaš li zdravo ili nezdravo samopoštovanje?

Posjeti missZDRAVA.hr