Nedavno istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji pokazalo je da jedan posto ljudi nikad nije osjetilo nikakvu privlačnost prema bilo kome. Za razliku od celibata,  aseksualnost nije izbor. Aseksualnost je seksualna orijentacija, poput homoseksualne ili heteroseksualne.

Mara Orehovec, prof. psihoterapeut i sociolog Amir Hodžić koji se posljednjih petnaestak godina intenzivno bavi pitanjima spolne/rodne ravnopravnosti, te seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava, objasnili su što je to aseksualnost i kakav je odnos društva prema takvim osobama.

Službena definicija aseksualnosti

Kako bi skrenuo pozornost javnosti na prisutnost aseksualnih osoba u društvu, David Jay, aktivist za prava aseksualnih osoba je 2001. godine pokrenuo web stranicu Aven (Asexuality Visibility and Education Network: Mreža za vidljivost i obrazovanje aseksualnih osoba). Danas, stranica broji više od 50 000 članova i na njoj se mogu pronaći pitanja i odgovori što je aseksualnost kao i dobiti uvid kako se te osobe odnose prema svojoj aseksualnosti i s kakvim se reakcijama okoline suočavaju.

• Aseksualnost je pojam koji označava osobe koje nisu iskusile seksualnu privlačnost.
• Biti aseksualan ne znači ne masturbirati. Mnoge aseksualne osobe imaju seksualni nagon, ali se on ne manifestira kao želja za seksom s drugom osobom.
• Aseksualne osobe osjećaju privlačnost na način da žele upoznati i približiti se drugoj osobi, ali nemaju potrebu za seksualnim činom.

Porivi aseksualnih osoba se svrstavaju i u četiri različite kategorije: 

• Tip A - osjeća seksualni nagon, ali nikakvu romantičnu privlačnost.
• Tip B - osjeća romantičnu privlačnost, ali nema seksualni nagon.
• Tip C - osjeća i jedno i drugo, ali ga ne povezuje.
• Tip D - ne osjeća ništa od toga.

Urođeno ponašanje ili trauma

Kad se govori o aseksualnim osobama potrebno je razlikovati je li ta aseksualnost nastupila kao posljedica neke bolesti ili traume, te se kao takva može liječiti, ili je urođena i treba je kao takvu prihvatiti. 'Seksualnost je jedan od vitalnih životnih nagona, koji omogućava opstanak ljudskog roda. Svi znaju zašto je seksualnost bitna, i zato većina aseksualnih osoba skriva svoju orijentaciju. Aseksualne osobe uglavnom žive uobičajenim životima, imaju partnere ili partnerice, koji su često također aseksualni, ali događa se da se partneri nađu i radi nekih drugih situacija, dogovora pa i interesa i nemaju se potrebu javno deklarirati', rekla je Mara Orehovec i objasnila:

'Treba uvažavati različite vrste aseksualnosti. Osim što je kod nekih osoba naprosto urođena, mogu je uzrokovati i razne bolesti preboljene u djetinjstvu ili kasnije u životu, zatim neki lijekovi te alkoholizam. Ali moje iskustvo je pokazalo da su traume iz faze odrastanja veliki razlog aseksualnom ponašanju. Iznenađena sam koliko mladih ljudi opisuje niz različitih situacija koje su ih dovele do problema s aseksualnosti. Incest i spolno uznemiravanje u obitelji koje je u bližoj prošlosti bilo učestalije nego danas, također može utjecati na seksualno ponašanje.

Nije razlog aseksualnosti uvijek tako drastična situacija poput incesta. Postoje razni oblici maltretiranja, primjerice i prevelika briga može biti razlog. Kad roditelji stalno djetetu govore pazi past ćeš, i nemoj sad ovo ili ono, podsvijest tog djeteta dobiva informaciju da je ono nesposobno. Nekoj djeci ne odgovara kad roditelji kroz njihovo odrastanje veselo i nesputano govore o seksualnosti.' Mara Orehovec istaknula je da mnoge osobe koje se deklariraju kao aseksualne, imaju zadovoljavajući i ispunjen život i ne planiraju ništa mijenjati. Ako je uzrok aseksualnosti neka trauma onda se može i liječiti.'Traume imaju one osobe koje žele imati seksualne odnose, a ne mogu ih ostvariti, i to vrlo lako može dovesti do depresije.

Aseksualnost kao subverzija

Činjenica je da društvo teško prihvaća različite, a zanimljivo je da i oni koji i sami nose stigmu "različitih", primjerice LGBT zajednica (lesbian, gay, bisexual, and transgender community) imaju zadršku prema aseksualnim osobama. Amir Hodžić objasnio je zašto je za aseksualnost teže društveno prihvatljivo ponašanje: "Seksualnost se uzima kao norma jer spada u osnovne ljudske nagone, a LGBT je samo drugačiji oblik prakticiranja seksualnosti od heteroseksualnog načina, dok je aseksualnost nešto sasvim drugo.

Osim toga, tek se zadnjih desetak godina počelo govoriti o aseksualnim osobama i mogu se čuti njihovi glasovi, uglavnom kroz Internet aktivizam. U Zagrebu je prošle godine na VoxFeminae Festivalu, prikazan dokumentarni film (A) Sexual, Angele Tucker u kojem je pokazano kako aseksualne osobe sudjeluju na Povorci ponosa, a LGBT zajednica ih ismijava. Dakle, bez obzira što su oni LGBT oni su seksualni, i prema tome u kategoriji prihvaćene društvene norme. Društvo je takvo da još uvijek odbacuje i ismijava sve što se razlikuje od prihvaćenih normi i zato se aseksualnost doživljava subverzivno'. Amir Hodžić zaključio je da je bitno što više govoriti o aseksualnosti  kako bi se vidjela i prihvatila različitost, jer aseksualnost je normalna kao što su to heteroseksualnost ili homoseksualnost.

Aseksualnost u "Teoriji velikog praska"

O aseksualnosti se vrlo malo govori i piše i u književnosti i na filmu, ali u zadnje vrijeme gledatelji u Hrvatskoj imaju priliku na jednoj komercijalnoj televiziji pratiti humorističnu seriju "Teorija velikog praska" o četiri prijatelja znanstvenika, koji su zbog svoje usmjerenosti na znanost ponašaju drugačiji od ostalih ljudi, a što izaziva niz komičnih situacija. U seriji se izdvaja lik Sheldona kojeg tumači Jim Parsons.

Sheldon je specifičan i po tome što ga seksualnost uopće ne zanima, ali unatoč tome, svoju aseksualnost ne doživljava kao zapreku da ostvari romantični odnos s kolegicom Amy, također znanstvenicom, koja pak još nije jasno definirala je li joj seks potreban ili nije. Budući da se radi o humorističnoj seriji, možda za problematiku aseksualnih osoba to i nije najbolja referenca, ali nije zanemarivo da je Sheldon jedini aseksualac koji se trenutno redovito pojavljuje u medijima u Hrvatskoj.