Mora postojati ravnoteža između čovjekovih želja i onoga što je zaslužio. Ako zaista želi i uspije ostvariti to, a iza toga ne stoje vrline, sve pada u vodu i okreće se u suprotnom smjeru. Kroz reiki radionice, s pacijentima i zdravstvenim radnicima, pacijenti se educiraju da razdvoje bitno od nebitnog i da rade na onome što je važno, te da na kraju dođu do bavljenja sobom, otvaraju se vidici u odnosu na samog sebe. Ljudi se bitno mijenjaju, to jest, postaju ono što jesu, vraćajući se na razinu djeteta. Dijete do četvrte godine, dok još nije odgojeno i formirano onako kako roditelji žele, potpuno je otvoreno za sve na svijetu. Što god pitali – odgovorit će vam na svoj način, ali uvijek jednostavno i brzo. Djeca imaju jako razvijenu svijest, koja se s vremenom sužava, jer nas ukalupljuje u obitelji, vrtiću, školi, fakultetu, na poslu... Kako rastemo, sve više se ponašamo onako kako hoće drugi, a ne mi sami. Uslijed toga, javljaju se traume i bolesti. Kako to riješiti?

Buđenje vlastite duhovnosti

Sve ima dušu – i čovjek, i biljka, i životinja, i mineral. Ta biljka, koju koristimo za liječenje, na neki je način odlučila da nam pomogne time što je ljekovita. Ako nam biljka želi pomoći i 'žrtvovati se za nas', mi joj moramo biti zahvalni za taj lijek koji nosi u sebi. Zato je preporuka da, kad se pije neki čaj, prema njemu se treba odnositi sa zahvalnošću i od njega tražiti pomoć kao što bismo to činili od nekog drugog čovjeka. Treba naučiti dijete da i biljka, i pas, i mačka imaju dušu, da se s njima može komunicirati i od njih učiti. Ako shvatimo da je sve to energija kojom smo povezani  i naučimo je upotrebljavati, komunikacija je vrlo laka – na energetskoj i spiritualnoj razini. Vraćajući se na prvobitno stanje.