Super ponudu bicikala provjeri na internet shopu Mondo.

Ako želiš osvojiti jedan od tri gradska bicikla klikni ovdje.

David Byrne, glazbenik, dizajner, fotograf, redatelj, pisac - svestrani umjetnik snažne karizme - još u razdoblju Talking Headsa 1980-ih izabrao je bicikl kao svoje glavno prijevozno sredstvo u New Yorku, a nakon što je prije dva desetljeća otkrio sklopivi bicikl, nosi ga sa sobom i na gostovanja.

Ubrzo nakon što je počeo pedalirati New Yorkom i drugim svjetskim gradovima, otkrio je da mu bicikl pruža slobodu, daje energiju, te da je na taj način povezaniji sa životom na ulici nego što bi bio da sjedi u automobilu ili nekom drugom prijevoznom sredstvu.

Upoznaj svjetske metropole

''Biciklistički dnevnik'' pokriva razdoblje od najmanje deset godina Byrneovog života tijekom poslovnih putovanja različitim gradovima radi nastupa ili izložbi.

Byrne na svom biciklu obilazi svjetske metropole: Berlin, Istanbul, Buenos Aires, Manilla, Sydney, London, San Francisco, New York i pritom bilježi svoje poglede, susrete i misli.

Ovaj osebujni umjetnik kaže da mu vožnja biciklom nekoliko sati na dan omogućava da ostane normalan, pomaže mu da proširi obzore i stekne nove spoznaje te da ga ta dva kotača opuštaju kao ništa drugo.

Zašto baš bicikl?

'Praktičan i čist bicikl daje osjećaj slobode, te otvara pogled u unutrašnji svijet i ritam grada i njegovog stanovništa'.

'Osjećao sam se povezaniji sa životom na ulici nego što bi bio da sam sjedio u automobilu ili nekom drugom prijevoznom sredstvu. Isti zanos, kad bi zrak i ulični život prohujali pokraj mene, ponavljao se u svakom gradu'.

'Postao sam ovisan o tome. Takav način percepcije - brži od hoda, sporiji od podzemne, često nešto viši od ljudi - postao je u proteklih trideset godina moj prozor kroz svijet - i još uvijek je tako', smatra David Byrne.

Super ponudu bicikala provjeri na internet shopu Mondo.

Ako želiš osvojiti jedan od tri gradska bicikla klikni ovdje.

Istanbul

Donosimo ti dio knjige iz poglavlja 'Istanbul' u kojem David Byrne opisuje kako je doživio ovaj grad koji karakterizira jedan od najvećih prometnih kaosa na svijetu.

Voziti se na biciklu Istanbulom? Jeste li ludi? Da... i ne. Promet je ovdje prilično kaotičan i ima dosta brežuljaka, no posljednjih godina ulice su postale tako zakrčene da se središtem grada – barem danju – biciklom mogu kretati mnogo brže nego autom.

Kao i na mnogim drugim mjestima, gotovo da sam jedini na biciklu. Mislim da je i ovdje razlog status – vožnja biciklom u mnogim zemljama podrazumijeva siromaštvo.

Kad sam se vozio Las Vegasom, rečeno mi je da se ondje na biciklu voze samo oni koji su sve izgubili, vjerojatno na kocki. Izgubili su posao, obitelj, kuću i, što je najgora uvreda za Amerikanca, auto.

Preostao im je samo bicikl kao prijevozno sredstvo. Kako jeftini auti postaju sve dostupniji, bojim se će se Indijci i Kinezi brže-bolje riješiti svojih bicikala kako bi i sami postali elegantni i moderni vozači automobila.

Prolazim pokraj kafića u kojima ljudi napeto igraju trik-trak i puše nargile. U trgovini obuće kupio sam kopije dizajnerskim modela.

Minareti na džamijama praktični su orijentiri. Volim ovaj grad. Volim njegov fizički smještaj – ograničen je vodom, razbacan na tri kopnene mase, od kojih na jednoj počinje Azija.

Njegov način života, koji djeluje mediteranski, svjetski, a opet obilježen dubokom poviješću Srednjeg istoka, opija. Uglavnom se držim glavnih cesta koje prate Bospor i Mramorno more i i tako izbjegavam mnoge brežuljke u unutrašnjosti.

Povremeno nailazim na stare drvene kuće na temelju kojih se može zamislit i koje dočaravaju kako je grad izgledao prije nego što su se srušile ili nestale u požaru...

Više o knjizi ''Biciklistički dnevnik'' pročitaj u našoj čitaonici...