• Prerano buđenje prirode zbog klimatskih promjena remeti sinkronizaciju između biljaka i njihovih oprašivača, što dovodi do manjka hrane za pčele, leptire i druge životinje, ali i slabije plodnosti voćaka i usjeva 
• Bez oprašivača, koji omogućuju reprodukciju više od dvije trećine biljaka i usjeva na svijetu, naš prehrambeni sustav i bioraznolikost našli bi se u ozbiljnoj krizi 
• Ipak, svatko od nas može doprinijeti, od sadnje raznolikih biljaka do podrške održivim praksama, jer zaštita oprašivača znači i zaštitu naše budućnosti

Kada nakon duge, hladne i sive zime primijetimo da su voćke procvjetale ranije no inače, ili kada prve pčele u letu snimimo već u veljači, skloni smo simpatizirati i romantizirati ovakve prizore, iako su oni miljama daleko od romantičnih scena. Oni su alarmantan  znak da priroda gubi svoj ritam, a klimatske promjene koje su iz godine u godinu sve očitije sve više utječu na sinkronizaciju između biljaka i njihovih oprašivača. Cvijeće cvjeta i priroda se budi prerano, nerijetko dok pčele i leptiri još miruju u svojim košnicama ili kukuljicama, a rezultat su biljke koje ostaju bez potrebnog “prijevoza peludi” i oprašivači bez hrane.

Dugoročno, ovakve bi promjene mogle značiti smanjenu plodnost voćaka, manju raznolikost biljnih vrsta i, posljedično, siromašniju prehranu za nas ljude. Svijet bez boja, mirisa i okusa u kojem police s hranom zjape prazne, a krajolici ostaju nijemi i monotoni, možda djeluje kao scena iz nekog distopijskog filma, no upravo je to scenarij koji bi nas dočekao kada bismo izgubili oprašivače.

Pčele, leptiri, bumbari, pa čak i šišmiši i ptice kolibri, svakodnevno obavljaju posao koji uzimamo zdravo za gotovo: prenose pelud i omogućuju život. Njihova uloga nije samo romantična priča o cvijetu i pčeli, već temelj opstanka većine biljaka i hrane koju jedemo, a kada se ova veza poremeti, cijeli prehrambeni lanac je u opasnosti. Znanstvenici već bilježe slučajeve gdje biljke cvjetaju i do tri tjedna ranije, dok pčele kreću u potragu za hranom tek kasnije, a ako se ovaj trend nastavi, mogli bismo svjedočiti pravoj tihoj krizi hrane, ali i bioraznolikosti.

Iako svi ovi podaci ne zvuče nimalo optimistično, daleko od toga da je sve izgubljeno jer je puno toga čime možemo pomoći da se ovaj prirodni ples ponovno uskladi. Od sadnje raznolikog bilja u vrtovima i očuvanja prirodnih staništa do održivog korištenja pesticida, svatko od nas može dati svoj maleni, ali itekako značajan doprinos, a o ovoj smo temi razgovarali i s Albertom Marinculićem iz udruge Biofili koja će na nadolazećem Ekotlonu održati radionicu 'Spasimo oprašivače'.

mZ: Na Bundeku vas čekamo s temom 'Spasimo oprašivače'. Što bi se uistinu dogodilo našem tanjuru i našoj svakodnevici kada bi njihova populacija nestala?

Albert Marinculić: Oprašivači - pčele, leptiri, ptice, šišmiši i druge životinje, igraju ključnu ulogu u ekosustavima i prehrambenim sustavima našeg planeta. Ova mala, ali moćna stvorenja olakšavaju reprodukciju preko 85% cvjetnica na svijetu, uključujući više od dvije trećine vrsta usjeva koje hrane čovječanstvo. Ali što ako bi, u nekom scenariju ekološke noćne more, svi oprašivači istovremeno nestali? Posljedice bi bile dalekosežne i razorne, a najočitiji utjecaj potpunog izumiranja oprašivača bila bi masovna poljoprivredna kriza.

Od 115 vodećih svjetskih prehrambenih usjeva, čak 87 uvelike ovisi o oprašivanju u kojemu sudjeluju životinje, a osobito kukci. Voće poput jabuka, krušaka i mnogih drugih; povrće poput bundeva, krastavaca i tikvica; orašasti plodovi, uključujući bademe i indijske oraščiće, te usjevi poput kave i kakaa doživjeli bi katastrofalno smanjenje prinosa. Zemlje s gospodarstvima koja uvelike ovise o usjevima ovisnima o oprašivačima suočile bi se s trenutnim ekonomskim kolapsom, dok bi globalna sigurnost hrane bila ozbiljno ugrožena već u roku od nekoliko mjeseci.

Otprilike 80-95% cvjetnica ovisi o životinjskim oprašivačima za svoje razmnožavanje. Bez oprašivača, ove biljke ne bi mogle stvarati sjeme i razmnožavati se, a što bi dovelo do dramatičnog smanjenja biljne raznolikosti u roku od samo nekoliko generacija. Znamo da upravo cvjetnice čine temelj mnogih kopnenih ekosustava, pružajući hranu, sklonište i stanište za bezbrojne druge vrste.

mZ: Ljudi često osjećaju da je borba za prirodu prezahtjevan pothvat i da “jedna osoba ništa ne može promijeniti”. Što im vi kažete kada čujete taj argument?

Albert Marinculić: Ja se ne slažem s tom konstatacijom. Postoje brojni primjeri danas u svijetu gdje su pojedinci ili pak male skupine ljudi značajno utjecale na povećanje bioraznolikosti.

mZ: Kada bi Zagreb sutra odlučio postati grad-prijatelj oprašivača, što bi po vama bile tri prve mjere koje bi trebalo poduzeti?

Bilo bi divno kada bi se takva odluka donijela čim prije. Postoje već gotova rješenja u sklopu “Bee friendly city” certifikacije, odnosno platforme koja nudi potpunu asistenciju na putu do postizanja zadanih ciljeva. Ukratko, na prvom mjestu su edukacija i suradnja s građanima.

Potom, svakako treba promijeniti način razmišljanja glede ozelenjavanja i ukrašavanja javnih površina. Za to su najbolji primjeri mali projekti koje vodi gospodin Kruno Pekas, poznatiji na društvenim mrežama kao Kruno vrtlar. U suradnji s građanima Poreča, preobrazio je kružne tokove u gradu sadnjom dobro prilagođenih trajnica.

Želio bih naglasiti da u tome svakako treba tražiti potporu eksperata i znanstvenika među kojima bih posebno želio istaknuti dr.sc. Anu Ješovnik koja je dobar poznavatelj populacije oprašivača u Zagrebu te prof.dr.sc. Ivanu Tlak Gajger s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, svjetski renomiranu znanstvenicu na području biologije i patologije pčela. 

mZ: Greta Gerwig je s filmom 'Barbie' potaknula globalnu raspravu o feminizmu i društvu. Koji bi film ili knjiga, po vašem mišljenju, mogli imati moć napraviti istu stvar za ekologiju i prirodu?

Albert Marinculić: Tu bi posebno istaknuo knjigu davno preminule američke znanstvenice Rachel Carson pod nazivom 'Tiho proljeće' (Silent Spring), temeljem koje je oslobođena naša planeta od razornog DDT-a. 

mZ: Nedavno je dokumentarac 'Kiss the Ground' opet postao viralan na Netflixu. Može li regenerativna poljoprivreda postati mainstream rješenje ili će ostati tema uskog kruga entuzijasta?

Albert Marinculić: To nikako ne bi smjela biti tema uskog kruga entuzijasta. Moderna poljoprivreda se danas temelji na integriranom pristupu zaštite, jedinom načinu smanjenja devastacije tla i bioraznolikosti. Tako bi i regenerativna poljoprivreda morala postati jedino rješenje za sadašnje stanje. Naime, u samo jednoj šaki plodne zemlje žive tisuće i tisuće golim okom nevidljivih organizama koji su razvili poseban odnos s biljkama. Kada su izmjerene količine esencijalnih minerala u tlu na području amazonske prašume, nastupilo je iznenađenje…

Kao što smo kroz razgovor s Albertom zaključili, statistika je neumoljiva - više od 75% svjetskih usjeva ovisi o oprašivačima. Bez njih bi se naše prehrambene navike, ali i cjelokupni ekosustavi, urušili poput kule od karata. Ipak, unatoč toj krhkoj ovisnosti, naše aktivnosti ne moraju mi dodatno otežavati posao, već im mogu pomoći i olakšati. Dakako, potrebna je promjena mentaliteta, politike i svakodnevnih navika, i za početak odluka da prirodu više ne tretiramo kao resurs za iskorištavanje, već kao životnog partnera. 

Zaštita oprašivača zapravo je zaštita nas samih. Kada štitimo njih, štitimo i budućnost hrane, pejzaža i života kakav poznajemo. To je čin ljubavi, ali i odgovornosti, jer će generacije koje dolaze nakon nas imati upravo onoliko plodova, ljepote i bioraznolikosti koliko mi danas odlučimo očuvati. 

Ako i sami želite dati svoj doprinos, ali ne znate kako to najbolje učiniti, pozvani ste da dođete na Ekotlon koji će se 4. listopada održati na zagrebačkom Bundeku u organizaciji missZDRAVE i 24sata. Među brojnim sudionicima bit će i Biofili, a Albert će osobno održati radionicu na temu 'Spasimo oprašivače'. 

Pridružite nam se 4. listopada na Ekotlonu, a detalje programa pronađite OVDJE.

Organizator Ekotlona su 24sata, generalni partner projekta je HEP, a ostali partneri OTP banka, INA, Turistička zajednica Grada Zagreba, JYSK, Grad Zagreb i Plavi ceker. Projekt podržavaju Interzero, Humana nova, Zeleni inkubator i Gastronomadi.