Hrvatska je zemlja u kojoj je teško dugo putovati, a da nam put ne presiječe rijeka. Krka nas osvaja svojim slapovima, Kupa zelenim obalama, Cetina dramatičnim kanjonom, a vode Gorskog kotara vode nas kroz neke od najzelenijih dijelova zemlje. Na njih odlazimo kada poželimo pobjeći iz grada, hodati, trčati, rashladiti se ili jednostavno provesti nekoliko sati okruženi prirodom. No, kraj nekih od tih dobro poznatih prizora skriva se još jedna, puno manje poznata priča.

Priča je to o vodi koja nije oblikovala samo hrvatski krajolik, nego je prije više od stoljeća sudjelovala i u oblikovanju moderne Hrvatske. Dok danas razgovaramo o obnovljivim izvorima energije i održivom korištenju prirodnih resursa, hrvatski inženjeri, graditelji i poduzetnici snagu vode počeli su pretvarati u električnu energiju još krajem 19. stoljeća.

Zapravo, fascinacija snagom vode na ovim prostorima seže još mnogo dalje. Početkom 17. stoljeća Faust Vrančić konstruirao je vodeničko kolo koje se smatra pretečom suvremenih turbinskih kola u hidroelektranama. Nekoliko stoljeća poslije ideje o iskorištavanju snage vode pretvorile su se u postrojenja od kojih su mnoga i danas u funkciji. Danas o njima brine HEP, čuvajući tako vrijedan dio hrvatske industrijske kulturne baštine, a njihove priče najbolje je upoznati upravo ondje gdje su i nastale - uz vodu.

Krka: mjesto na kojem je sve počelo

Teško je zamisliti Skradinski buk bez karakterističnog šuma vode i spektakularnih slapova zbog kojih mu se iznova vraćaju posjetitelji iz cijelog svijeta. No upravo je na toj lokaciji krajem 19. stoljeća započelo jedno sasvim novo poglavlje hrvatske povijesti.

Hidroelektrana Krka puštena je u rad 28. kolovoza 1895. godine kao dio prvog cjelovitog izmjeničnog elektroenergetskog sustava na tlu Hrvatske, Krka - Šibenik. Bio je to trenutak kojim je započela suvremena povijest hrvatske elektroprivrede.

Elektrana je prestala raditi i demontirana je 1914. godine, pa su danas sačuvani tek njezini ostaci. No činjenica da su upravo uz jedan od naših najpoznatijih slapova prije više od 130 godina ljudi koristili snagu vode za proizvodnju električne energije Skradinskom buku daje sasvim novu dimenziju, podsjećajući nas koliko se prirodna i tehnološka povijest ponekad mogu ispreplesti na istome mjestu.

Jaruga: više od 120 godina energije

Nedaleko od mjesta na kojem je stajala prva hidroelektrana Krka nalazi se još jedan impresivan svjedok početaka hrvatske elektrifikacije.

Hidroelektrana Jaruga u pogonu je od 1903. godine, što je svrstava među najstarija aktivna postrojenja za proizvodnju električne energije na svijetu. Smještena je podno čuvenog Skradinskog buka, na području današnjeg Nacionalnog parka Krka, i posljednja je elektrana u slivu Krke.

Sama pomisao da postrojenje iz vremena u kojem nije bilo televizije, komercijalnog radija, pametnih telefona niti većine tehnologije bez koje danas teško zamišljamo svakodnevicu i dalje obavlja svoju izvornu funkciju dovoljno govori o njegovoj vrijednosti. Jaruga zato nije samo energetsko postrojenje, već svojevrsni živi spomenik razdoblju u kojem je električna energija tek počinjala mijenjati način na koji ljudi žive.

Miljacka: hrvatska hidroelektrana u svjetskoj kući slavnih

Nastavimo li put dalje uz Krku, dolazimo do još jednog mjesta na kojem priroda i industrijska povijest postoje jedna uz drugu. Hidroelektrana Miljacka izgrađena je krajem 1906. godine, također na području današnjeg Nacionalnog parka Krka, a njezina je  vrijednost prepoznata i daleko izvan Hrvatske. Kao važna energetska, industrijska i kulturna baština te jedinstvena posebnost, 2018. godine uvrštena je u svjetski Hydro Hall of Fame.

Krka tako nije samo jedna od naših najprepoznatljivijih prirodnih atrakcija. Na relativno malom prostoru čuva i iznimnu koncentraciju hrvatske hidroenergetske povijesti - od ostataka pionirske Krke preko Jaruge do Miljacke.

Možda je upravo to dobar razlog da poznate krajolike povremeno pokušamo gledati drugačijim očima. Jer se, iza onoga što na prvi pogled vidimo kao rijeku ili slap, mogu skrivati desetljeća ljudske domišljatosti, znanja i pokušaja da se snaga prirode pretvori u nešto korisno.

Ozalj: kada se hidroenergija susretne s arhitekturom

S Krke selimo na Kupu, rijeku koja nas vodi do Ozlja. Tamo je 1908. godine u rad puštena hidroelektrana izgrađena za potrebe opskrbe Karlovca električnom energijom.

Danas je Ozalj najstarija aktivna hidroelektrana u kontinentalnoj Hrvatskoj, ali njezina posebnost ne leži samo u dugovječnosti. Zgrada u kojoj je smještena izgrađena je prema nacrtima slavnog arhitekta Hermanna Bolléa, čiji je potpis ostao na mnogima od najprepoznatljivijih hrvatskih građevina. Hidroelektrana je tako postala i vrijedan primjer industrijske arhitekture s početka 20. stoljeća, a zgrada je danas pod zaštitom Republike Hrvatske.

Ozalj nam možda najbolje pokazuje koliko pojam industrijske baštine može biti širok. Ne čuvamo samo stare strojeve i tehnologiju, nego i arhitekturu, znanje i priče o vremenu u kojem su nastajali.

Kraljevac: div na Cetini

Na kraju putujemo prema jugu i jednoj od naših najimpresivnijih rijeka - Cetini. Kod naselja Zadvarje, iznad Omiša, nalazi se hidroelektrana Kraljevac, koja je počela proizvoditi električnu energiju 1912. godine.

Izgrađena je za potrebe tadašnje tvornice karbida u Dugom Ratu, no ono što posebno privlači pažnju jest njezina veličina za vrijeme u kojem je nastala. Prema snazi i proizvodnji, Kraljevac je tada bio jedna od najvećih hidroelektrana u Europi, a danas, više od stoljeća kasnije, taj podatak podsjeća koliko su hrvatski vodni resursi rano postali pokretači industrijskog i tehnološkog razvoja.

Zeleni vir: industrijska baština usred zelenila Gorskog kotara

Već samo ime Zeleni vir zvuči kao poziv na izlet. Smješten na potoku Curak nedaleko od Skrada, u srcu Gorskog kotara, ovaj kraj poznat je po vodi, šumama, stijenama i atraktivnom Vražjem prolazu.

No među svim tim prirodnim ljepotama nalazi se i hidroelektrana koja je s radom započela 1921. godine. Upravo zbog iznimne lokacije nedaleko od zaštićenog krajobraza Vražji prolaz, ali i vlastite spomeničke vrijednosti, hidroelektrana Zeleni vir danas predstavlja i turističku znamenitost.

Ovdje je možda posebno lako razumjeti koliko su voda, krajolik i ljudska povijest povezani. Na jednom izletu možemo hodati kroz jedan od najupečatljivijih krajolika Gorskog kotara i istodobno upoznati dio hrvatske industrijske povijesti star više od stoljeća.

Vodu ne trebamo samo koristiti - trebamo je upoznati i čuvati

Šest hidroelektrana, četiri različita vodena krajolika i više od stoljeća povijesti pričaju zapravo istu priču - onu o tome da je voda jedno od najvećih hrvatskih prirodnih bogatstava.

HEP danas čuva ovaj vrijedan dio hrvatske industrijske kulturne baštine, od ostataka hidroelektrane Krka do postrojenja koja, unatoč svojoj impresivnoj starosti, i dalje rade. Njihova vrijednost nije samo u energiji koju su proizvodila ili još uvijek proizvode, nego i u znanju, graditeljstvu i tehnološkom razvoju čiji su svjedoci.

No upoznavanje naše prirodne baštine sa sobom nosi i odgovornost. Jer tek kada razumijemo vrijednost rijeke, šume, tla ili bilo kojeg drugog prirodnog resursa, možemo doista razumjeti i zašto ih vrijedi čuvati.

Upravo je to jedna od ideja koja stoji iza Ekotlona, festivala koji spaja kretanje, boravak na otvorenom, edukaciju i usvajanje zelenijih navika. Ovogodišnji Ekotlon ponovno nas poziva da izađemo iz svakodnevice, provedemo vrijeme u prirodi i kroz različite aktivnosti razmislimo o vlastitom odnosu prema okolišu.

Jer priroda nije samo lijepa kulisa za fotografiju, trening ili nedjeljni izlet. Ona je dio naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. A ponekad je dovoljno zastati pokraj rijeke koju smo vidjeli bezbroj puta i zapitati se - koliko zapravo poznajemo njezinu priču?

Pozivamo vas na Ekotlon - festival zelenih navika, koji će se održati 12. rujna na Bundeku! Ne propustite dan za prirodu, druženje i male navike koje donose velike promjene.

Organizator Ekotlona su 24sata, a partneri projekta su HEP, Fond za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti, JYSK, INA, Sport Vision, Exotic King, Baby Center, Lavazza i Fina.

Projekt podržavaju Humana Nova, Entrio, Vino i Bonsai, Zagrebački savez sportske rekreacije, udruga Biofili Hrvatske, Hrvatska kuća Materina priča, Hearts of Zagreb i Zelena Andreja.