I pritom ne znaju da svakodnevno sudjeluju u kreaciji nečeg velikog, većeg od njih samih. Svaka stanica, svaki od nas se sa svojom svakodnevicom nosi na najbolji mogući način i tako iz dana u dan, uopće ne pomišljajući na posebnost svoga postojanja. A što nas, tebe i mene i sve ostale čini posebnim… pitao sam se? Što je to što nas razlikuje? Pokušao sam pronaći odgovor na to pitanje, ali s visine s koje sam promatrao grad, nisam to mogao dokučiti. Odlučio sam se spustiti niže, u samu bit grada, među ljude, ne bih li pronašao odgovor na svoje pitanje.

Sjeo sam na klupu i promatrao. Nekoliko taksista čekalo je poziv na taksi stajalištu. Dijelili su dogodovštine sa proteklih vožnji i uz smijeh prepričavali priče od kojih bi se netko drugi naježio. Izgleda da prijatelji i razumijevanje drugih doista pomažu. Vrlo brzo ''posada'' na parkingu se izmijenila spremno prihvaćajući nove izazove.

U potrazi za odgovorima

Malo dalje na klupici sjedio je osamljeni čovjek, pušio u mraku i promatrao drveće i zvijezde. Pomislio sam kakav čudak. Onda sam shvatio da mora da sam ja još veći čudak jer ja upravo promatram njega. Izgledao je kao da traži nešto. Možda je i on tražio odgovore na neka svoja pitanja poput mene. Djelovao je vrlo odlučno, pa vjerujem da ih je pronašao.

Uskoro je izašla iz auta i projurila kraj mene žena srednjih godina, u odijelu, sa koferom u ruci. Pomislio sam…vjerojatno je to žena majka kraljica koja čini najbolje što može da bi svojoj obitelji priskrbila život koji zaslužuju.

Ogladnio sam i odlučio sam pojesti nešto pa sam prošetao do obližnjeg fast fooda i kupio sendvič. Znam da sada svi oni koji vode brigu o pravilnoj prehrani i čitaju ovu stranicu kolutaju očima, ali nema veze, svatko ponekad prekrši pravilo. Iako je gotovo 11 navečer, žena koja mi je slagala sendvič ni na koji način nije odavala da je umorna i da je njezina 12-satna radna smjena pri kraju. Brižno mi je složila sendvič, nasmiješila se i zahvalila.

Došao sam do savskog nasipa i u nevjerici promatrao. U 11 sati navečer ljudi su trčali, šetali pse, trenirali… Nekoliko ljudi protrčalo je kraj mene i promatrao sam ih s divljenjem. Zamisli, dragi moj TI, kolika je usmjerenost i odlučnost u glavama ovih ljudi da u ovo doba, u tom trenutku, rade najbolje što mogu da postanu bolji.

Maksimalan angažman

Lagano sam krenuo prema kući pokušavajući sumirati svoje misli. Stao sam pred ulaz i pogledao nebo. Očekivao sam zvijezde, jer to bi se savršeno uklopilo u cijelu dubokoumnu atmosferu, ali umjesto toga bilo je oblačno.

Pomislio sam, sjajno, sutra će opet kiša, a ja moram u 6 ujutro na trening, nakon kojeg nastavljam sa radom do 9 navečer. I tada sam shvatio…

Svatko od nas je dio velike slike

Međutim, slika je tek napola dovršena i niti ti niti ja možda nećemo sudjelovati u dovršenju slike. Jedino bitno je da svakodnevno daš sve od sebe i da tvoj doprinos toj slici svakodnevno bude tvoj maksimum, pa makar cijeli tvoj život bio samo potez kista.

Svojim sportašima često govorim, sve što od vas tražim je trud, a ne veliki uspjeh. Maksimalan trud puno je teži od samoga uspjeha.

Uspjeh je kratak trenutak, a trud traje. Na njega utječeš samo ti dok na uspjeh utječu i drugi. Dakle, svaki od nas bez obzira na ulogu može dati svoj maksimum i učiniti sve što može danas. Ponekad to znači trčati u 11 navečer, ponekad to znači razvoziti cijelu noć nepoznate ljude, ponekad raditi do kasno, a ponekad samo promišljati i truditi se pomoći nekom drugom.

Dragi moj TI, ako imaš problem jer ti je teško i ne uspijevaš svakodnevno postići što želiš.  Ako se pitaš koja je svrha svega i da li je sve što radiš bitno, jer ne donosi sjajne rezultate ili novac svakodnevno. Ako ti se ponekad čini da je nešto preteško ili nemoguće.

Promisli još jednom i podsjeti se da je u životu jedna od rijetkih stvari nad kojom imamo utjecaj naš angažman, naš trud. Davno sam čuo izreku: kada ne možeš nešto podići, možeš misliti da je preteško. Ali, možda si ti taj koji je preslab. Jednog dana, možda sav tvoj trud dođe na naplatu. A možda i ne. U tom trenutku barem ćeš mirno moći živjeti sa istinom da si učinio sve što si mogao i najbolje što si mogao u danim okolnostima. Puno je bolje pokušati i ne uspjeti, nego ne pokušati uopće.

Kako se prilagoditi životnim okolnostima i ostati optimističan, otkriva Mirjana Krizmanić u intervjuu na portalu pametnakuna.hr.