Zeleno srce zaštitnice čimpanza
Ono što je pokojna Dian Fossey bila za gorile, to je Jane Goodall za čimpanze - znanstvenica koja je otkrila mnoge važne stvari o ovim nama bliskim životinjama. Rođena 1934. u Londonu, proslavila se dugogodišnjim životom među čimpanzama u središnjoj Africi, o kojemu je napisala nekoliko cijenjenih knjiga poput My Life with the Chimpanzees (Moj život s čimpanzama) i In the Shadow of Man (U sjeni čovjeka).
U krošnji čitala Tarzana
Jane Goodall se u životinje zaljubila kao djevojčica, čitajući Tarzana, Knjigu o džungli i Doktora Doolittlea. Prikladno za buduću pustolovku, te je knjige čitala na visokim granama drveća, kamo se verala, unatoč roditeljskim prigovorima.
Toliko se oduševila književnim prikazom života u prašumi da je otputovala u Afriku čim ju je jedna prijateljica pozvala u Keniju. Tamo je upoznala čuvenog antropologa Louisa Leakeyja, kojeg je zadivila poznavanjem divljine. Prvo ju je zaposlio kao tajnicu, a potom je poslao na ekspediciju u cilju proučavanja čimpanzi u okolici Tanzanijskog jezera.
Saznaj zašto tuljani u Kanadi postaju ugrožena vrsta...
Tamo je Jane živjela s majkom u šatoru ispod slamnate nadstrešnice i pretraživala prašumu u potrazi za čimpanzama. Kad ih je pronašla, primijenila je savjete svog mentora Leakeyja: mirno je sjedila podalje od njih, pokazujući da im nije prijetnja. Kad je osjetila da su se navikli na njenu prisutnost, približila im se i počela se družiti s njima.
I majmuni barataju alatom!
Idućih je godina prikupila brojna saznanja o čimpanzama, koja su izmijenila našu predodžbu o ovim životinjama. Otkrila je da među majmunima postoje složeni društveni odnosi i da majke i mladunčad te braću međusobno vežu čvrste osjećajne spone.
Uočila je da majmuni love divlje svinje i druge životinje srednje veličine, da različite skupine međusobno ratuju i da se služe alatima - primjerice, obrađenim granama. Ovo je otkriće izazvalo senzaciju, jer se dotad vjerovalo da samo ljudi znaju za pojam alata.
Zavoljevši čimpanze kao ljude, Jane je putovala svijetom držeći predavanja u kojima je pozivala vlade zemalja da očuvaju prirodna staništa i uvedu strože kazne za krivolovce na čovjekolike majmune. Također se zalagala za humanije ophođenje s čimpanzama u zatočeništvu, bilo u medicinskim, bilo u zabavnim ustanovama.
Za svoje je djelovanje primila brojne nagrade i priznanja, uključujući naziv Glasnice mira Ujedinjenih naroda i orden Dame Britanskog Imperija.