Ambalaža, miris i obećanje o zdravoj (gustoj i sjajnoj) kosi čarobna su formula za svakog proizvođača šampona. Da bi dobili 'bestseller', dovoljno je sastojcima opravdati kupčeve želje, ali ubaciti i pokoji 'čarobni' sastojak koji njihov proizvod razlikuje od konkurentskih - ekstrakt proteina kašmira, bisera ili meda najbolji su primjeri.

No, za čistu i sjajnu kosu dovoljna su tri sastojka: ammonium laurly sulphate, citric acid (limunska kiselina) i tvari poput dimethicone-a koji nadomještaju prirodnu masnoću vlasišta koja se ispire šamponiranjem.

Da šampon djeluje dovoljna su tri sastojka

Ammonium lauryl sulphate zapravo je deterdžent, žućkasta tekućina koja u dodiru s vodom na sebe veže nečistoću te tako 'čisti' vlasište. Limunska kiselina zaglađuje vlas te zadovoljava obećanje o sjaju, a derivati biljnog ili životinjskog podrijetla vraćaju vlažnost.

Dakle, tri su sastojka dovoljna da bi šampon ispunio svoje 'obećanje'. Što je s ostalih 20-ak?

Tvari poput soli (salt), glycol distearate, cetyl alcohol, amonmonium xylene sulfonate koriste se za zgušnjavanje šampona. Jer kupci vjeruju da je gusto dobro. Kao i ako se šampon jako pjeni. Tome služe kemikalije poput kokamida (cocamide) DEA za kojeg su znastvenici američkog sveučilišta North Carolina potvrdili da prouzročuje uništavanje moždanih stanica fetusa (testiranje je provedeno na štakorima).

Ugodni miris skriva opasnost

Iako se nalazi na kraju popisa sastojaka, miris šampona (parfume, fragrance) najopasniji je set kemikalija prisutan na etiketi (i u šamponu). S obzirom da nije specificirano o kojim je spojevima riječ (od 80 000 kemikalija koje se koriste u kozmetičkoj industriji testirano je njih 500), nitko (osim proizvođača) ne zna što se točno krije iza riječi 'parfume'.

Na kraju dolaze konzervansi: sodium benzoate je jedan od najčešćih. Njegova je uloga da spriječi kvarenje šampona no, ne sastojaka koji su zaista potrebni (deterženta primjerice) već onih koji su kupci 'psihički' nužni odnosno, onih koji kemijski stoje iza obećanja o lijepoj kosi.