Prof.dr.sc. Valerije Vrček mladi je znanstvenik koji u knjizi ''Druga strana potrošačkog raja'' piše o malim, velikim, poznatim i nepoznatim znanstvenim kontroverzama. Neke od brojnih tema o kojima piše su GMO hrana, korištenje teflona u pripremi hrane, hormonska terapija, lijekovi, mobiteli, mamografija, proizvodi od polikarbonatne plastike, itd.

Pročitaj zanimljive ulomke o ekologiji i plastičnim ambalažama iz knjige ''Druga strana potrošačkog raja'' u izdanju Školske knjige.

Ekologija i kič ambalaže

U stalnom postavu zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt nalazi se najveća zbirka stakla u Hrvatskoj. Krilata čaša od bijeloga nitastog stakla, bilikumi (čaše dobrodošlice) u obliku čizama, staklene boce i bidermajerske posude te vitraji i skulpture otkrivaju razdoblja baroka i rokokoa, historicizma i secesije.

Više od 6000 predmeta prikazuje povijest staklarske proizvodnje te svjedoči o osebujnom odnosu čovjeka i prirode kroz umjetničko i industrijsko oblikovanje stakla. Najstariji tragovi takvog stvaralaštva su staklene posude iz Mezopotamije, napravljene oko 1500. godine pr. Krista.

Osim što je djelo ljudskih ruku, staklo nastaje i prirodnim procesima. Fulguriti su staklene forme koje mogu nastati udarom groma u pustinjski pijesak, dok se opsidijani formiraju hlađenjem vulkanske lave. Osnovni kemijski sastav prirodnih oblika stakala sličan je staklu koji čovjek već stoljećima proizvodi.

Plastikom protiv stakla

Skladan i zdrav odnos čovjeka, stakla i prirode narušila je, na poseban način, pojava plastike. Za razliku od stakla, koje svojim oblikom upućuje na povijest i kulturu civilizacija, plastika je sirovi produkt industrije polimera čija forma i kemijski sastav otkrivaju tek privremeno stanje na tržištu ambalaže i jeftinih materijala.

Nasilje petrokemijskog monopola, profita i kiča ugrozilo je proizvodnju stakla, a kulturi i tradiciji pijenja vina, piva ili čaja nametnuta su instant - otkrića za jednokratnu upotrebu - plastične čaše i PET boce. Osim što plastika istiskuje staklo s polica supermarketa, ona je ozbiljan ekološki problem i moguća opasnost za zdravlje.

Talijanski su znanstvenici dokazali da se di(2-etilheksil)-ftalat nalazi u vodi koja se čuva u plastičnim bocama od polietilentereftalata (obične PET boce). Taj spoj, koji je teratogen i uzrokuje rak jetre, vremenom migrira iz PET ambalaže i nakuplja se u vodi.

Slične rezultate objavili su znanstvenici sa Sveučilišta u Napulju koji upozoravaju da je u PET bocama koncentracija ftalata u vodi 20 puta veća nego u vodi iz staklenih boca.

Q-Pack

Q-pack - grab and go tehnologija

Izgleda da plastični proizvodi industrije polimera imaju kratko poluvrijeme tržišnog života, ali su posljedice njihove upotrebe dugotrajne. Mnogi su raspadni produkti otrovni, a i teško se biološki razgrađuju. Nažalost, sinergizam neodgovorne znanstvene znatiželje i tržišnog profita omogućuje razvoj uvijek novih vrsta polimera.

Pojava Q-Pack boca za pivo na hrvatskom tržištu samo je nova verzija PET ambalaže. Pitanje je vremena kada će znanstvenici otkriti otrovne kemikalije koje migriraju iz Q-Pack ambalaže. Osim što onečišćuje okoliš, neprimjerena uporaba plastike ''onečišćuje'' i način života i čovjekov odnos prema stvarima koje postaju ''jednokratni'' otpad.

Plastične boce pripadaju (sub)kulturi mobilne potrošnje s privlačnim tržišnim argumentima: grab and go (''zgrabi i kreni'') ili consume on the move (''konzumiraj u pokretu'').

Više o knjizi pročitaj u čitaonici...

Plastika se ''otapa''

Literaturna vrela navedena u ovim znanstvenim radovima potvrđuju da je problem migracije ili ispuštanja kemikalija u vodu i druga pića, koja se nalaze u plastičnim PET bocama, poznat više od tri desetljeća. Znanstvenici su otkrili cijeli arsenal kemikalija koje s vremenom migriraju iz PET ambalaže u vodu: heksanon, heptanon, oktanal, nonanal, benzaldehid, dimetil-terefta120 lat, benzen, kloroform, diklormetan, toluen...

Jacek Nawrocki i suradnici sa Sveučilišta u Poznanu, objavili su studiju koja upozorava da koncentracija acetaldehida, formaldehida i acetona u vodi u PET bocama često prelazi dopuštene granice za pitku vodu. Aditivi koji se dodaju u PET polimere, poput dokosenamida, također migriraju iz ambalaže u vodu.

Svi ti primjeri potvrđuju sumnje znanstvenika da plastična ambalaža nije ni nepropusna ni stabilna, a ni biološki inertna. Naprotiv, pod utjecajem svjetlosti i temperature struktura PET polimera se razgrađuje i otrovnim produktima onečišćuje ono što se nalazi u boci.

Lista ''zloglasnih'' polimera

Slični problemi uočeni su u većine plastičnih polimernih materijala. Polivinilklorid (PVC) postao je ''zloglasan'' jer je otkriveno da ga u proizvodnji i pri raspadu redovito prati kancerogeni monomer - vinil-klorid. Vinil-klorid oštećuje jetru, izaziva neurološke poremećaje, oštećenja testisa i imuniteta.

Zbog otrovnih aditiva, poput ftalata, olova i kadmija, PVC se teško reciklira, a njegovim spaljivanjem nastaju još otrovniji spojevi - dioksini. Zbog svega navedenoga mnoge zemlje zakonski onemogućuju široku upotrebu PVC-a.

Drugi ''zloglasni'' polimer je polikarbonatna plastika (PC), koja se upotrebljava za proizvodnju dječjih bočica, posuda za hranu i za unutrašnje oblaganje limenki za piće. Dokazano je da takva tvrda prozirna plastika ispušta otrovni bisfenol A, koji uzrokuje učestale poremećaje diobe spolnih stanica što uzrokuje teška oštećenja ploda i pobačaje.

Ni ''razvikani'' polimer politetrafluoretilen (PTFE), poznatiji kao teflon, nije inertan. Taj polimer, kojim se presvlače tave, bio je vrlo popularan u kuhinji, no otkriveno je da pri visokim temperaturama razvija otrovne pare koje u čovjeka mogu uzrokovati ''teflonsku groznicu''.