Postoje dvije vrste pandi, a razlikuju se u boji i veličini lubanje. Jedna je Ailuropoda melanoleuca melanoleuca, a sačinjava najveći broj postojeće populacije pandi. Mogu se naći u zapadnoj kineskoj provinciji Sìchuān, a njihovo krzno je crno-bijelo. Druga podvrsta je Ailuropoda melanoleuca qinlingensis i obitava na područja u kineskoj provinciji Shanxi, po kojoj je i dobila ime. Živi na visinama od 1300–3000 metara. Uz bijelu boju, njeno krzno je prošarano tamnim i svetlijim nijansama smeđe boje. Lubanja ove podvrste je manja od lubanje sečuanske pande i ima veće kutnjake.

Tibetanski mit o boji krzna kod velikih panda

Jedna tibetanska legenda pojašnjava kako su pande dobile svoje jedinstvene boje: Nekada davno, pande su živjele u visokim planinama Tibeta. Njihovo krzno je bilo snježno bijele boje. Bili su prijatelji s mladom pastiricom koja im je čuvala krdo u planinama u blizini sela. Jednoga dana majka panda i njeno mladunče su se igrali sa pastiricom, kada je iznenada, mladunče napao jak i gladan leopard. Pastirica je uspela zaštiti mladunče, sklanjajući ga, ali je nju leopard ubrzo ubio. Ostale pande su bile toliko tužne da su organizirale pogreb za pastiricu, ujedno obećavši da nikada neće zaboraviti njenu žrtvu. Lokalni običaj u planini je bio da se prekriju ruke i noge pepelom u znak sjećanja na nastradalu. Pande su bile veoma tužne i gorko su plakale. Obrisale su oči šapama i prekrile uši ne bi li blokirale zvuk plača. Počele su se međusobno grliti kako bi se utješile i dok su to radile pepeo je zacrnio dijelove krzna preko kojih su prelazile njihove šape dok su se grlile. Pande namjerno nisu htjele isprati crne šare u znak sjećanja na djevojku koja je poginula.

U videu pogledaj dvije nestašne male pande u rezervatu u  Sìchuānu, Kina i u načem članku saznaj više o ženi koja brine o pandama.