INA je jedna od tvrtki koje već dugi niz godina promiču korporativno volontiranje koje se provodi u cijeloj državi s ciljem doprinosa boljitku zajednice i zaposlenika. Osnovali su Klub volontera, gdje zaposlenici imaju priliku uključiti se u razne dobrotvorne projekte. Pitali smo volontere kako su se odlučili na tu aktivnost te kako ona utječe na njih i njihov svakodnevni život.

Ana Travašić i Dragana Čalo sudjelovale su 2018. godine u projektu Eko junak, stoga nas je zanimalo smatraju li da je svijetu u kojem živimo volontiranje potrebno.

''Naravno! S jedne strane pomažete onima koji ne mogu nešto napraviti ili si priuštiti, a s druge strane se mi, volonteri, emocionalno ispunjavamo, stvaramo nova poznanstva, upoznajemo nova mjesta, učimo da postoje različitosti i sudbine koji nisu dio našeg svakodnevnog okruženja pa o njima ne razmišljamo'', zaključile su naše sugovornice. 

Što mislite o korporativnom volontiranju i čemu vas volontiranje uči?

''Često se u ''korporativnom svijetu'' fokusiramo isključivo na svakodnevne zadatke i skupinu kolega s kojima usko surađujemo. Volontiranjem tvrtke osvješćuju zaposlenike o okolini koja je drugačija od našeg svakidašnjeg tempa i okruženja. Na neki te način ispuni osjećajem zadovoljstva koji uvelike nadmašuje osjećaj zadovoljstva kada neka korporacija samo donira novac nekome. I bolje upoznajemo kolege s kojima nismo u svakodnevnom poslovnom kontaktu. Stvarno super osjećaj'', složno govore Dragana i Ana.

Prošle ste godine sudjelovale  u jednoj zanimljivoj volonterskoj akciji – pošumljavanju. Možete li nam reći više o tome?

''Mi, gradske cure koje nikad nisu uzele kramp u ruke, smo zasukale rukave i posadile niz borića koje ćemo doći posjetiti za 20 godina i uživati u hladovini i svježem zraku! Bilo je divno vidjeti 50 ak volontera na goleti kako pokušavaju vratiti život planini, upoznati zaposlenike i vatrogasce iz kampa Mosor. Dobro smo se zabavili, zbližili s kolegama koje nismo poznavali, čak nam ni put od 400 km u jednom smjeru nije bio naporan. Rado ćemo se odazvati opet'', iskreno zaključuju sugovornice. 

Inini volonteri često pomažu u realizaciji još jednog Ininog projekta – Zeleni pojas, Inine inicijative koja od 2014. godine sufinancira ekološke projekte udruga, edukativnih ustanova, dobrovoljnih vatrogasnih društava i parkova prirode. U sklopu Zelenog pojasa, u proteklih pet godina realizirano je više od 80 projekata koje je INA sufinancirala s ukupnim iznosom od više od milijun i 700 tisuća kuna, a jedna je od suradnji i ona s čakovečkim skloništem za napuštene životinje „Prijatelji“, u kojem je volontirala članica INA Kluba volontera Antonija Dragičević, čiju priču donosimo u nastavku.

 Možete li nam reći nešto više o volonterskim akcijama u čakovečkom skloništu za napuštene životinje „Prijatelji“ u kojima ste s Klubom sudjelovali?  

''Svoje volontersko putovanje započela sam u skloništu za napuštene životinje u Čakovcu. Volontiranje je za mene način života i izrazito sam ponosna i sretna da je INA kompanija koja gradi pozitivno okruženje. Moji prvi koraci u volontiranju započeli su skloništu za napuštene životinje u Čakovcu, zajedno s mojom mamom koja je u mene usadila ljubav prema životinjama. Nastojim dati doprinos raznim aktivnostima kada god mi obaveze dozvoljavaju. Od radnih akcija, promocije udomljenja na društvenim mrežama pa do najdražeg zadatka: prijevoza do „zauvijek“ doma. To su najemotivniji trenuci. Pomoću INA Kluba volontera djelujem u raznim vrstama aktivnosti pa sam zbog toga sudjelovala na raznim akcijama; bojenje klupa u staračkom domu, uređenje dječjeg doma, čišćenje okoliša, čitanje priča djeci u bolnicama'', iskreno zaključuje Antonija. 

Čemu vas volontiranje uči?  

''Volontiranje me uči samosvijesti i činjenici da kao pojedinac zbilja mogu doprinijeti dobrobiti drugih. Volontiranje uči toleranciji i razumijevanju, ali pritom postajemo svjesni onoga što imamo. Ljudi su skloni svoje zdravlje, okolinu, mogućnosti uzimati zdravo za gotovo'', iskreno govori volonterka.

Što mislite o korporativnom volontiranju (volontiranju u sklopu radnog vremena)? 

''Stvara se osjećaj povezanosti među kolegama, ponosa na kompaniju koja tako šalje pozitivnu poruku i zaposlenicima i zajednici; istinska je motivacija biti usmjeren na plemeniti cilj neke volonterske akcije. Ujedno je to i odmak od svakodnevnih poslovnih zadataka, okruženja, a istovremeno i druženje s kolegama i povezivanje na nekim novim razinama'', govori Antonija.

INA je 2011. pokrenula Projekt korporativnog volontiranja svojih zaposlenika. INA Klub volontera osnovan je s ciljem dobrovoljnog ulaganja osobnog vremena, truda, znanja i vještina za opću dobrobit. Klub danas broji 1 245 članova,  odradio je ukupno 27.048 sati korporativnog volontiranja u sklopu 216 volonterskih akcija. Radili su u gotovo svim krajevima Hrvatske, pri čemu su pomagali djeci, starijima i nemoćnima, socijalno ugroženima, zapravo, svima kojima je pomoć bila potrebna. Sami ili u sklopu zajedničkih akcija sudjelovali su u brojnim akcijama čišćenja podmorja, pošumljavanja, uređivanja zapuštenih površina. Pogledajte i video priču Ininih volontera.