Za početak, zanimalo nas je kako dođe do toga da u nekom trenutku doma imaš četiri psa: "Trenutno imam doma 4 psa, 3 su baš moja, a jedna kujica je na privremenom, ali nekako mi se čini da će i ostati samo još to sama sebi ne želim priznati. Samo je prvi bio planiran, ostali su, eto došli, svaki sa svojom razlogom. Toya sam pokupila doslovno u svinjcu, lutao je Zagorjem mjesecima, Dru je bila ostavljena zavezana za drvo i to je bila ljubav na prvi pogled. Fiu sam u jednom trenu povukla doma na privremeni iz boxa jer nisam vise mogla gledati kako propada tamo."

Ljubav pokreće svijet, a svako novo udomljenje psa mijenja život na bolje

S toliko ljubimaca, svakodnevica je ponekad zbilja kaotična: "Dizanje oko 8 sati, kava i čitanje vijesti i chatova jer moram biti u toku što se događa s Udrugom i općenito volim pratiti aktualne teme u Hrvatskoj. Kako psi idu sa mnom na posao, tamo idu van. Pokupim kolegicu koju vozim na teren Udruge i idem raditi svoj posao od kojeg živim, iako se sada i za vrijeme radnog vremena bavim Udrugom. Nakon posla, osim ako imam privatni trening sa svojim psima, ostajem na terenu jer se uvijek ima nešto za raditi. Nije svaki dan isti, neki put se odrađuje papirologija, sastanci, skupljaju donacije, razvoze psi, no u većini slučajeva sam na terenu i tu sam najsretnija, u trenirci sa psima. Priznajem da mi je najteži rad s ljudima."

Može li pas promijeniti čovjekov život?

"Nije pitanje da li može, već koliko može, a to sve ovisi o odnosu koji stvorimo sa psom. Meni se smiju jer Druica je moj partner u svemu. Kud ja, tu i ona. Ona mi je baš, baš promijenila život, na bolje naravno. Uz nju sam jako puno naučila o psima, o odnosima, počela se bavit sportskom radnom kinologijom, gledajući nju počela čitati ljude puno bolje…", priča nam Dora.

U teškim životnim razdobljima pas može biti veliki izvor utjehe i snage svom vlasniku: "Fia je bila izrazito plah i nesocijaliziran pas, s njom sam prvi kontakt ostvarila kad mi je sama prišla dok sam plakala. Mojim psima je to moje stanje bilo nepoznato i izbjegavali su me, a Fia je došla, stavila mi glavu u krilo i prvi put dozvolila da ju mazim. Ona je ta koja me u tom životnom periodu počela dizati i gurati naprijed, zbog nje i zbog svojih pasa koji su mi u to vrijeme radili probleme morala sam doći k sebi."

Neće više biti ubijanja pasa u skloništima

Ipak, svjesna je toga da ne dijele svi istu strast i ljubav prema psima koju osjeća ona: "Znam da ovo što govorim većini ljudi i dan danas neće imati smisla, ali govorim to iz vlastitog iskustva i znam koliko mi psi pomažu. Samo, opet ponavljam, treba ih znati slušati. Fia je moj Anđeo čuvar, i jako „kupi“ moje stanje.

Bilo je situacija gdje me, nakon mjeseci provedenih kod mene, uspjela iznenaditi. Imala sam jednu neugodnu scenu s nepoznatim čovjekom koji je postajao sve agresivniji i priznajem da mi nije bilo svejedno, iako sam na van djelovala mirno. Ona se nakostriješila i u tom trenu sam shvatila da je osjetila moj strah i da se želi postaviti ispred mene, nisam joj naravno to dozvolila, ali pokušavam vam dočarati koliko nas psi čitaju, iako mi toga nismo svjesni. Njihovo ponašanje je odraz nas samih."

Što nas psi mogu naučiti o životu?

O životu je zapravo najviše toga naučila upravo od pasa: "A sve je počelo s tim nekim „posebnim“ psima s kojima nisam znala ni kako ni što ću. Uz njih su se moje vrijednosti promijenile, počela sam doživljavati i stvari i ljude drugačije. Psi žive vrlo jednostavno, u trenutku i da mi kao ljudi to naučimo mislim da bi svi bili sretniji. Psi nam govore o nama i ono čega mi nismo svjesni, samo moramo znati slušati, a to je najveći problem današnjeg društva, zar ne? Koliko puta smo preuzeli „agresivne“, „problematične“ pse, a da bi se ispostavilo da to uopće nisu nego ih ljudi jednostavno nisu razumjeli."

Za kraj, podijelila je s nama najvažniju životnu lekciju koju je dobila od svojih četveronožnih prijatelja: "Najbitnija lekcija koju su me naučili je da prestanem lagati sama sebe i da živim u trenutku. To nama ljudima nije lako i još uvijek znam odlutati u svojim mislila, ali trudim se vraćati. Najveći kompliment koji sam dobila je da bez obzira koliko je naporno ovo što radimo uvijek imam osmjeh na licu i da tu energiju prenosim na druge."

Kako je tržnica na Britancu postala dio urbane kulture?