mZ: Kao majka troje djece, jesi li zabrinuta zbog ekološkog onečišćenja? 

Zapravo sam o ekološkom onečišćenju i počela najviše razmišljati kad sam postala majka. Kakav svijet ostavljamo našoj djeci? Kakvu vodu će piti naša djeca za 20, 30 godina? Kakav zrak udisati? Hoće li imati priliku uživati u životu na Zemlji kao što smo mogli mi bez razmišljanja o posljedicama? Sve su to problemi s kojima se naša generacija suočava, a oni najmlađi će plaćati cijenu naših postupaka.

mZ: Koji ekološki problem te ipak najviše zabrinjava? 

Zabrinjava me količina nerecikliranog otpada, postotak plastike u moru... nedavno sam gledala Netflixov dokumentarac 'Seaspiracy' koji me potpuno šokirao i iz drugog ugla pokazao što radimo moru bez kojeg ni naš život nije moguć, a kamoli životinjski. O zagađenosti zraka koji udišemo i ispušnim plinovima koje otpuštamo ne moram ni govoriti.

mZ: Tvoje kćerkice su još male, ali namjeravaš li ih jednog dana educirati u smislu očuvanja prirode?

O, da. Već smo počeli s malom školom razdvajanja otpada i skupljanja smeća kad smo negdje u prirodi. One su još male, ali mislim da se takve stvari i trebaju učiti od malih nogu.

mZ: Smatraš li da bi hrvatski odgojno-obrazovni sustav trebao više pozornosti poklanjati ekološkim pitanjima i edukaciji?
Sigurno. Ekološko obrazovanje ide od malih nogu i sigurna sam da je naša generacija bila ekološki osvještenija, da bi već sada odnos prema planetu bio drukčiji.

mZ: Postoje li neke ekološke navike kojih se ti i tvoj suprug pridržavate u svom kućanstvu? 
Trudimo se odvajati otpad iako nismo najsigurniji funkcionira li to u Zagrebu kad taj naš otpad dođe do kanti za smeće i dalje. U svakom slučaju, papir odvajamo za recikliranje. Trudimo se štedjeti energiju kod kuće i isključujemo iz struje sve što ne koristimo. Ja se posljednjih godina trudim smanjiti i količinu odjeće i ne pratiti fast fashion industriju. Dijelim sve komade koje ne nosim prijateljicama i rodbini ili nekim humanitarnim udrugama. Shvatila sam da gomilanje odjeće stvarno nema smisla i u ormaru imam samo ključne komade plus svake sezone kupim tek nekoliko trendi komada. Tako se i bolje snalazim i osjećam na kraju dana.

mZ: Zapravo, sumnjaš da je pitanje razvrstavanja otpada u tvom gradu dobro riješeno?
Nažalost, ne mislim da je dobro riješeno. Osim što smo postali 'kantograd' pa na svakom uglu stoji nekoliko neurednih i prljavih kanta, to je otprilike to što se tiče odnosa grada prema otpadu. Nisam više ni sigurna ide li odvojeni otpad na recikliranje ili sve ide na isto smetlište. Kao grad koji ima odlično rješenje za odvajanje otpada i recikliranje istaknula bih Šibenik.
Nevjerojatno kako je jedan mali grad u Dalmaciji postao uzor kad je rješavanje otpada u pitanju. S obzirom da sam i jedna od osnivačica SOS Zagreba, udruge angažirane oko obnove Zagreba, jedna od važnih stvari za koju se mi zalažemo  je i energetska obnova zgrada koja bi nam svima smanjila troškove i smanjila potrošnju energije u zgradama. Uostalom, to nam je i obveza do 2030. prema Europskoj uniji.

mZ: Još uvijek se u svijetu, ali i u Hrvatskoj, baca nezamislivo puno hrane. Kako gledaš na taj problem i činiš li ti nešto kako bi se u tvom kućanstvu bacalo što manje hrane?
Mrzim bacati hranu. Vjerojatno ima nešto i do mog odgoja u kojem je najveću ulogu odigrala mama Dalmatinka s pričama kako su ona, njezina sestra i brat zajedno jeli jedno jaje. Zauvijek ju je to obilježilo pa i danas podsvjesno smanjuje količinu namirnica koje koristi za kuhanje. Kod nas doma nikad nije ostalo viška nakon ručka, mama je uvijek kuhala taman koliko treba. Nažalost, suprug i ja ne uspijevamo biti tako štedljivi u kuhinji, ali zato je Mak virtuoz kad je u pitanju spremanje jela od ostataka.

mZ: Poznato je da si zaljubljenica u trčanje - reci nam kupuješ li svaki put novu bocu vode koju nosiš sa sobom ili imaš svoju višekratnu?
Imam svoju staklenu bocu koju po cijeli dan nosim sa sobom. Preko dana uvijek ima neki zdravi čaj koji polako pijuckam, a za trčanje uvijek nosim vodu u toj istoj boci. Osim što mi je praktičnije, svjesna sam koliko su plastične boce problem za naš okoliš. Također u posljednje vrijeme prihvatila sam trend plogginga- jogginga i skupljanja smeća, pa me se nerijetko može vidjeti kako trčim s vrećicom.


mZ: Jesi li osoba koja i do trgovine u kvartu ide automobilom ili ipak nastojiš nevelike udaljenosti propješačiti?
Ja sam inače osoba koja se uglavnom vozi na biciklu ili pješači. Prednost je što živim i radim u centru grada pa je to i najbolji način kretanja Zagrebom. Automobil u principu koristim samo za duža putovanja i veće nabavke. Dnevno sigurno prijeđem najmanje 10 kilometara ili na biciklu ili pješačeći.

mZ: Za vrijeme karantene u većini svjetskih zemalja, primijećeno je manje onečišćenje i manje emisije CO2 zbog manjeg prometa - razmišljaš li o kupnji hibridnog ili električnog automobila?
Već sam rekla da sam uglavnom na biciklu ili pješke, ali da, sve više razmišljamo i o hibridnom ili električnom automobilu. Mislim da nam je to svima skora budućnost i veselim joj se jako. 

Foto: Nevena Rendeli

Uoči Dana planeta Zemlje, smanjite ekološki otisak u prometu i ostvarite veliku uštedu na sve električne i hibridne Audi modele! Ponuda vrijedi u Zelenom tjednu, od 16. do 24. travnja, kod svih ovlaštenih Audi partnera.