Endemskim biljkama se smatraju vrste koje su rasprostranjene na određenom, često malom, teritoriju ili akvatoriju, a stenoendemi još manju. Površina područja (areala) na kojem je endem rasprostranjen može biti veoma mala, primjerice područje Velebita za Velebitsku degeniju, ali i vrlo velika, kontinent Australija — australski endemiti. Zašto je neka biljna vrsta endemska postoji više razloga, a kao najvažnija može se izdvojiti zemljopisna izoliranost jer postoji mehanička barijera širenju areala te nemogućnost razmjene genetskog materijala među srodnim populacijama.

Kako nastaju endemske vrste?

Primjerice vulkanski otoci koji nastaju nakon erupcije su na početku biološki sterilno područje. S vremenom to područje naseljavaju nove vrste zahvaljujući sjemenju koje prenose ptice ili nekim otpornijim sjemenkama koje doplove na morskim strujama. S vremenom i zbog specifičnosti područja na koje su dospjele te sjemenke postaju nove biljne vrste specifične za to određeno područje, odnosno endemi.

Zbog uskog područja života i uništavanja staništa na kojima obitavaju, te su biljke ugrožene. Svake se godine uništi prosječno 13 milijuna hektara šume, što je jednako veličini Portugala. Ukupna površina šuma i šumskih zemljišta u RH iznosi 2, 688. 687 ha što je 47% kopnene površine. Hrvatske šume i biljni endemi dom su za 80 posto biljaka i životinja. Osim toga, samo jedno drvo kroz 150 godina proizvede čak 9.900 kg kisika. Globalno zagrijavanje, požari, prekomjerno krčenje šuma su neke od prijetnji endemskim vrstama, ali šumama općenito.

Neka područja Hrvatske posebno se ističu po broju endemskih biljaka to su Kvarner i obalno području Kvarnera, Velebit, ušće Krke i šibenski arhipelag, srednjodalmatinski i južnodalmatinski otoci, Biokovo i Konavle. Kako bismo učinili nešto za floru i faunu Hrvatske INA i Zdrava Krava pokrenule su projekt EKO junak, klikni i doznaj više o projektu u kojem i ti možeš dati svoj doprinos za očuvanje šuma.

Najugroženije endemske vrste u Hrvatskoj

• Dalmatinska iglica (Geranium dalmaticum) - endemična je biljka čije je postojanje zabilježeno samo u Hrvatskoj i Albaniji , s jedinim nalazištem u Hrvatskoj na poluotoku Pelješcu. Ubraja se u kritično ugrožene vrste.
• Istarski zvončić (Campanula istriaca)  - endem koji raste na Cresu, Krku, Plavniku, Rabu, Pagu i  u podnožju Velebita. Ubraja se u gotovo ugrožene vrste.

• Biokovsko zvonce (Edraianthus pumilio) - potječe iz tercijara, endem plavih cvjetova koji raste u dijelovima Biokova i na Troglavu (najviši vrh Dinare), uspjeva na vapnenačkim ili dolomitnim grebenima, u pukotinama stijena. Ima status gotovo ugrožene vrste.
• Velebitska degenija (Degenia velebitica) - biljka žutih cvjetova, endemska je biljka iz porodice Brassicaceae. Strogo je zaštićena vrsta, simbol Velebita i Hrvatske, nalazi se na kovanici od 50 lipa. Najrjeđa biljka u Hrvatskoj.
• Palagruški kupus (Brassica Botteri) - usko je endemična vrsta koja je zabilježena samo na Velikoj i Maloj Palagruži. U statusu je gotovo ugrožene vrste. Inače, Palagruža je iznimno boga rijetkim biljkama i endemima poput palagruške zečine, palagruške preslice, pučinskog vranjemila.
• Dubrovačka zečina (Centaurea ragusina) - jadranski je endem koji raste na obalnom dijelu u okolici Cavtata i u Splitu te na otocima od Dugog otoka do Palagruže, Lastova i Mljeta. Ima je i u Crnoj Gori. Ona je gotovo ugrožena vrsta.