Zemni plin uzrokuje curenje velikih količina metana

Zemni plin slovi kao prilično čisto fosilno gorivo, no sve je više dokaza da novi proces njegova izvlačenja uzrokuje curenje velikih količina metana, razornog stakleničkog plina. Još je 1865. otkriveno da mnoge podzemne stijene kriju u svom središtu obilje nafte ili plina, no tek je poslije Drugog svjetskog rata počelo komercijalno izvlačenje "crnog zlata" zarobljenog u stijeni.

Za tu je namjenu stvorena tehnologija hidrauličkog frakturiranja ili frackinga - razbijanja naftnih stijena uz pomoć vodenog pritiska. Dok Europska Unija tek priprema propise koji bi dopustili primjenu ove tehnologije, u Sjedinjenim se Državama fracking zadnjih desetljeća zahuktao.

Skupi i opasni fracking

Kompanije kao što su Halliburton, British Petrol i ExxonMobil kopaju duboke bunare u koje ulijevaju milijune tona tekućine za razbijanje stijena – smjesu vode, pijeska i snažnih kemikalija. Protivnici tvrde da je pribavljanje fosilnih goriva frackingom opasno za vodu, zrak i tlo te da fracking ubrzava nepovoljne klimatske promjene. Tekućina ulivena pod visokim pritiskom razbija stijene i dovodi do otpuštanja nafte ili plina, no pritom se otpuštaju i goleme količine metana. Moćne su kompanije nagovorile američke zakonodavce da ne donesu zakone koje bi ih ometale u frackingu iako s područja u blizini nalazišta dolaze uznemirujuće vijesti.

Slavine pune metana

Neki su se građani blizu mjesta frackinga razboljeli pijući zagađenu vodu. Drugi tvrde da je u vodi toliko metana da primicanjem upaljača mogu zapaliti otvor slavine. U SAD zakoni ne obavezuju kompanije da objave kemikalije koje koriste pri frackingu, no kritičari su uvjereni da su neke od njih kancerogene i da ometaju rad žlijezda. Pored tekuće nafte zarobljene u stijenama, nekonvencionalni izvori fosilnih goriva uključuju katranski pijesak i naftni škriljevac. Katranski se pijesak sastoji od bitumena pomiješanog s pijeskom i glinom, dok je naftni škriljevac sedimentno kamenje bogato kerogenom, koji daje sirovu naftu kad ga se zagrije. 

Vađenje fosilnih goriva iz nekonvencionalnih izvora zahtijeva jako puno energije, većinom prirodnog plina i vode te otpušta otrovne plinove u atmosferu. Stručnjaci vjeruju da se mnogo nafte nalazi na Arktiku i ispod morskog dna. Temeljem naznaka da se fosilna goriva nalaze i u jadranskom podmorju Hrvatska je vlada početkom godine dodijelila dozvole za istraživanje i bušenje Jadrana petorim naftnim kompanijama. Uznemireni borci za zaštitu okoliša podsjetili su na nesreće poput one na platformi British Petroleuma u Meksičkom zaljevu, koja je uzrokovala izlijevanje 725 milijuna nafte i masovan pomor riba, školjkaša i ptica.

Arktik na udaru naftaša

Arktik je iduće područje kojemu prijeti šteta od potrage za naftom i plinom. Dosad gotovo netaknut dio planeta uskoro će biti "napadnut" ruskim i američkim bušilicama, platformama, cjevovodima, terminalima, tankerima, ledolomcima, avionima, helikopterima i drugim tehnologijama i aktivnostima. Sve će to snažno poremetiti arktički ekosistem, koji je već ozbiljno ugrožen od globalnog zatopljavanja. Rick Steiner, američki konzervacijski biolog i stručnjak za naftnu industriju, upozorio je da će biti nemoguće spriječiti izljeva nafte iz bušotina, cijevi, terminala i tankera. "Nije pitanje hoće li, nego kada će doći do izljeva", poručio je u The Ecologistu. No, već će i sama buka koju će stvarati tragači za naftom nauditi brojnim arktičkim životinjskim vrstama. Akustičke smetnje, veli Steiner, omest će komunikaciju, prehranu, reprodukciju i migraciju kod kitova, foka, morževa, ptica i riba, što će dovesti do smanjenja njihove populacije, a možda i izumiranja vrsta.

Kako bi utjecalo vađenje nafte iz Jadrana na ekosustav?

"Zagađenje okoliša je stalna i kontinuirana pojava povezana s istraživanjem i eksploatacijom nafte. Akcidenti poput izljeva nafte uzrokuju katastrofalne posljedice za okoliš i građane, ali i redovni rad istražnih i eksploatacijskih platformi svakodnevno dovodi do zagađenja (isplake, biomagnifikacija teških metala, itd.). Ovako uzrokovane štete neprocjenjive su za ekosustav Jadrana, koje je iznimno osjetljivo more zbog zatvorenosti i spore izmjene morske vode, za što je potrebno i do 80 godina. Zbog morskih strujanja zagađenje bi se vrlo brzo proširilo, a zbog razvedenosti obale i šljunčanih plaža jako teško očistilo. Ono bi, osim očiglednih negativnih utjecaja na biološku raznolikost, imalo razorne učinke i na turizam i ribarstvo", Petre Remete, stručne suradnice za vode i energetiku u WWF Adria. Pročitaj više.

Pročitaj kako pesticidi iz hrane utječu na zdravlje.