Otprije je poznato da ljudi biraju pse koji su im po nečemu nalik – tjelesno ili po osobnosti. Dr. Stanley Coren je 1996. proveo istraživanje na 6000 ljudi pokazavši da se na temelju osobnosti čovjeka može odrediti pasmina koja mu najbolje odgovara. Jedna je studija utvrdila da su ljudi koji drže pse s naglašenom agresivnošću i sami iznadprosječno agresivni.

Psi imaju osobnost

Nedavno istraživanje Sveučilišta Eotvos u Mađarskoj i Bečkog sveučilišta otišlo je korak dalje proučivši širok dijapazon osobnih značajki ljudi i njihovih pasa.

• U početku studije, vlasnici su ispunili upitnik koji je mjerio glavnih pet obilježja ličnosti:
• Neurotičnost: je li pojedinac osjetljiv, napet i zabrinut, ili je spokojan, samouvjeren i stabilan
• Ekstrovertiranost: druželjubivost i energičnost ili zatvorenost i povučenost
• Ljubaznost: srdačnost i suosjećajnost ili hladnoća i osornost
• Savjesnost: radišnost, organiziranost i učinkovitost ili ležernost, nemar i lijenost
• Mentalna otvorenost: domišljatost i radoznalost ili oprez i ustrajnost

Potom su vlasnici ocijenili osobnost svojih pasa prema testu koji je razvio Samuel Gosling sa suradnicima na Teksaškom sveučilištu u Austinu. Rezultati su bili vrlo upečatljivi. Vlasnici su ocijenili sebe i svoje pse sličnima po svih pet obilježja osobnosti. Najjača je povezanost utvrđena u stupnju neurotičnosti vlasnika i njegovog psa, a na drugom je mjestu bila ekstrovertiranost.

Odmak od subjektivnosti

Zbog mogućnosti da su vlasnici bili nerealni te da su na pse projicirali vlastite osobine, istraživači su zamolili i druge ukućane da ocijene osobnost pasa. I u tom slučaju, rezultati su pokazali da se vlasnici i psi podudaraju u četiri od pet glavnih obilježja ličnosti. Jedina osobina koju, po opažanju ukućana, vlasnici ne dijele sa svojim psima je mentalna otvorenost. Što se ove osobine tiče, čini se da su vlasnici bili previše subjektivni u ocjenjivanju, dok su oni neutralni vidjeli stvar drukčije. Ali i četiri od pet podudarnih osobina je odličan rezultat na temelju kojeg su istraživači utvrdili da psi i njihovi vlasnici doista imaju slične osobnosti.

Odakle međusobna sličnost?

Zašto je to tako? Jedna je mogućnost da čovjek utječe na osobnost psa. Lako je zamisliti da neurotičan vlasnik podiže nivo neurotičnosti svom psu ili da spokojan vlasnik smiruje psa. Ako je sličnost posljedica čovjekova utjecaja, tada bi pas postajao tim sličniji vlasniku što su duže zajedno. Ali, spomenuto istraživanje nije potvrdilo da se radi o tome, jer je stupanj sličnosti bio jednak, neovisno o tome koliko su dugo pas i vlasnik živjeli zajedno. Dakle, čovjek bira psa ili pasminu koja se podudara s njegovom osobnošću.

Tako će ekstrovertirani vlasnik nastojati nabaviti psa koji je također aktivan i druželjubiv. Ovi su se rezultati ticali kućanstava u kojima živi samo jedan pas. Ako je pasa više, tada su njihove sličnosti s vlasnicima manje uočljive. Moguće je, smatraju znanstvenici, da ljudi koji imaju više pasa namjerno žele u dom uvesti raznolikost pa biraju pse različitih osobnosti.

Nuška ima svoje ja

Iva Mihalić, glumica u HNK u Zagrebu udomila je iz azila napuštenu kujicu za koju kaže da je svojeglava, ponekad i do te mjere da je uopće ne sluša, ali da se unatoč tome izvrsno slažu: "Iako je Nuška imala samo četiri mjeseca kad sam je uzela, već je bila istraumatizirana. Uglavnom zato što se nije imala priliku dovoljno družiti s ljudima. Ima vrlo živahnu narav i zna biti nervozna, veterinar kaže da je mješanka terijera i jazavčara tako da to puno toga objašnjava. Mislim da između nas dvije ne postoji sličnost u karakteru, ali se izvrsno slažemo."

Pročitaj ulomak iz knjige "Bez dlake na jeziku", Rujane Jeger u kojoj piše o psima i njihovim vlasnicima.