Jesu li oznake “sigurno za mikrovalnu pećnicu” zapravo zavaravajuće? Novo izvješće otkriva zdravstvene i ekološke rizike
Gotove obroke koji se mogu brzo prigrijati u mikrovalnoj pećnici teško je izbjeći kada ste u žurbi. No, takva jela bi mogla narušavati naše zdravlje i okoliš, upozorava novo izvješće.
Greenpeace International analizirao je 24 nedavne znanstvene studije o skrivenim zdravstvenim rizicima gotovih jela pakiranih u plastiku.
Rezultati nisu nimalo optimistični: stotine tisuća sitnih čestica plastike prodire u našu hranu s opasnim kemikalijama što može imati dalekosežne zdravstvene posljedice.
"Ljudi misle da je bezopasno kada kupe i zagriju obrok zapakiran u plastiku", kaže Graham Forbes, voditelj globalne kampanje o plastici iz Greenpeacea USA.
"U stvarnosti izlažemo se koktelu mikroplastike i opasnih kemikalija koje nikada ne bi smjele biti u ili blizu naše hrane."
A kontaminacija ne prestaje u našem tijelu. Plastične posudice i folije onečišćuju okoliš tijekom cijelog životnog ciklusa – od ekstrakcije fosilnih goriva, preko energetski zahtjevne proizvodnje, pa sve do konačnog odlaganja, piše Euronews.
Kada jednom dođe vrijeme da se odlože, ova jednokratna plastična ambalaža teško se reciklira zbog svojih višeslojnih materijala. Kako se razgrađuju u mikro- i nanoplastiku, sitni fragmenti nakupljaju se u tlu, rijekama i oceanima, štete životinjama i ponovno završavaju u našem prehrambenom sustavu.
Čak i kada uđu u kružno gospodarstvo, plastika se s vremenom degradira i može ponovno ispuštati opasne dodatke u nove proizvode.
Jesu li gotova jela u plastičnoj ambalaži sigurna za zagrijavanje i konzumaciju?
Hrana za koju piše da je "sigurna za mikrovalnu" možda potrošačima daje lažan osjećaj sigurnosti, upozorava izvješće.
Autori tvrde da se oznaka obično odnosi samo na strukturalnu stabilnost ambalaže – a ne na to ispušta li ona mikroplastiku ili kemijske dodatke u hranu.
Jedna je studija otkrila da se 326 000 do 534 000 mikro- i nanočestica plastike probija u simulatore hrane nakon samo pet minuta zagrijavanja u mikrovalnoj pećnici. Nanoplastika je dovoljno mala da potencijalno može ući u organe i krvotok.
Poznato je i da plastika sadrži više od 4200 opasnih kemikalija. Većina tih tvari nije regulirana kada je riječ o ambalaži za hranu, a neke su povezane s rakom, neplodnošću, poremećajima hormona i metaboličkim bolestima, navodi izvješće.
Najmanje 1396 kemikalija iz plastike koja dolazi u dodir s hranom otkriveno je u ljudskom tijelu, a sve je više dokaza da izloženost može biti povezana s neurološkim razvojnim poremećajima, kardiovaskularnim bolestima, pretilošću i dijabetesom tipa 2.
Više temperature, dulji periodi zagrijavanja, istrošena ambalaža i masna hrana – koja upija više kemikalija – značajno povećavaju količinu plastičnih čestica i dodataka koji prelaze u obrok, ističe se u izvješću.
Izvješće upozorava da su globalne smjernice o mikroplastici iz ambalaže za hranu i dalje nedostatne, a dodatno ih koči dugogodišnje poricanje problema u industriji.
Primjerice, u Europskoj uniji plastika koja dolazi u kontakt s hranom regulira se na temelju "granica migracije" poznatih kemijskih tvari, prema preporukama Europske agencije za sigurnost hrane. No trenutačno ne postoje specifični pragovi za čestice mikroplastike.
Razina zagađenja plastikom u stalnom je porastu
Globalna proizvodnja plastike trebala bi se više nego udvostručiti do 2050. godine, a plastična ambalaža pritom igra veliku ulogu. Prema analizi Međunarodne agencije za energiju, trenutačno čini 36 posto sve plastike.
Vrijednost tržišta gotovih jela u plastičnoj ambalaži već sada prelazi 160 milijardi eura, a prema istraživanju globalne konzultantske tvrtke Towards FnB, očekuje se rast na gotovo 300 milijardi eura do 2034. godine zbog sve veće potražnje za praktičnim obrocima.
Tijekom 2024. godine proizvedeno je 71 milijun tona gotovih jela, što u prosjeku iznosi 12,6 kg po osobi, objavio je Statista.
Greenpeace smatra da bi plastika koja dolazi u dodir s hranom trebala biti obuhvaćena strožim globalnim regulacijama u sklopu nadolazećeg UN-ova Globalnog sporazuma o plastici, uključujući postupno ukidanje opasnih dodataka, umjesto oslanjanja na recikliranje nakon proizvodnje.
"Rizik je jasan, ulozi su veliki i sada je vrijeme za djelovanje", poručuje Forbes.