Marko je prije više od deset godina osvijestio problem onečišćenja, a svojom svrhom smatra suživot s prirodom. "Zaštita okoliša, bilo je nešto fundamentalno u prirodi svakog čovjeka, a danas je dio promišljanja samo nekih pojedinaca. Morali smo tome dati ime i identitet. Jer smo zaboravili brinuti o okolišu, jer smo ispali iz harmonije. No, razmislio sam malo o jednoj stvari. Svaka promjena mojeg okoliša djeluje neminovno i na mene. Znači svaka promjena ove velike cjeline koju nazivamo Planet djeluje na nju cijelu. I na kraju svega dali smo identitet tome, i sad se s tim područjem bave neki, jer to je područje za koje se treba završiti specijalni fakultet. Zaštita okoliša. Ja sam se samo vratio na svjesniji način života."

Capek ističe da su njegovi ekološki uzori ljudi koji su krenuli živjeti svjesno, ekološki ispravnije, koji se ne žale da nemaju signala na mobitelu te koji se pitaju jesu li proizvodi koje koriste uopće zdravi. Isto tako, potiče zero waste pokrete te smatra da je svatko od nas spreman na takve promjene. "Sljedbenici u tom pokretu nisu potrebni. Bitnije je da svaki čovjek shvati da nije sam na ovoj planeti, pa iako vjeruje da je jedan život, da ipak misli na nove naraštaje koji dolaze, a koji se trenutno rađaju u svijetu gdje ne postoji pitka voda iz pipe bez plastike, što mi nismo imali kada smo odrastali prije 30 godina."

Istaknuo je da smo kao ljudi preveliki konformisti te teško stvaramo nove navike. "No pitanje je volimo li mi uopće našu djecu kad ovako postupamo? Ne samo sa plastikom, nego i s drugim izazovima koji su pred nama kao klimatske promjene i proizvodnja hrane. Ja na ovaj način živim normalno, imam sve, pa čak i čokoladu i parfeme i sladolede i sve što ovaj svijet pruža, ali kupujem proizvode koji su zavrijedili biti na policama dućana, kupujem u rinfuzi, proizvodim puno toga sam poput prirodne kozmetike, svog sira i jogurta, i uz to sve imam normalan društveni život i bavim se s pregršt hobija, puno putujem. Može se, ja ovako živim godinama i nisam jedini, a nikad mi u nijednom trenutku nije nedostajalo ništa."

Zero Waste je filozofija recikliranja čija je temeljna ideja da nema otpada koji ide na odlagališta, spalionice i oceane, a osim što se preporučuje potrošačima, uključuje odgovornu proizvodnju, pakiranje i distribuciju proizvoda, a u Hrvatskoj je takav tip filozofije pokrenula Anamarija Prgomet

"U zero waste filozofiji se provlači 5 pravila: odbiti, smanjiti, ponovno upotrijebiti, kompostirati i reciklirati", objašnjava Anamarija Prgomet, osnivačica Zero Waist pokreta u Hrvatskoj. Treba početi od jednokratne plastike, a recikliranje nije rješenje.

"Umjesto linearnog sustava mi biramo sustav kružne ekonomije gdje je materijal u opticaju. Stoga je bitno što više iskoristiti plastiku (ali i ostale materijale) koji se nađu u našim rukama. Nakon osvještavanja o štetnosti korištenja plastike, bitno je u što većoj mjeri smanjiti upotrebu jednokratne plastike: plastične vrećice, boce za vodu, slamke, pribor za jelo, pakiranja za hranu, šalice za kavu i zamijeniti ih predmetima koji su dugovječni", objasnila je Prgomet.

Veliki dio otpada je organskog podrijetla (čak 70%) i može se kompostirati. "Kompostiranje je divan ritual vraćanja materijala u prirodu i sudjelovanja u alkemiji života jer u prirodi sve stvoreno kruži i postaje nešto novo. Tako koštica postaje plod, hrana, kompost, humus koji udahnjuje novi život. Najviše ambalaže se nalazi u kupaonici i kuhinji, a većina tih proizvoda je štetna za ljude i okoliš zbog kemijskog sastava.

Ono što ne možemo pojesti, ne trebamo ni staviti na kožu jer koža je najveći organ koji diše i upija tvari koje nam dolaze u krvotok. Šampone i gelove za tuširanje trebamo zamijeniti sapunima i krutim šamponima, dezodorans i paste za zube se lako naprave u kućnoj radinosti, ulja zamjenjuju kreme za lice, bambusovi štapići plastične štapiće za uši, pamučni mini ručnici za skidanje šminke zamjenjuju blazinice. Umjesto sredstava za čišćenje punih kemikalija dovoljno je upotrijebiti alkoholni ocat i sodu bikarbonu. Spužve za čišćenje i pranje posuđa odlično zamjenjuje lufa spužva i četke od kokosa, a umjesto deterdženta može se koristiti sapun za pranje posuđa. 

"Dosta tvornički procesuirane hrane je pakirano u jednokratnu plastiku, a hrana je prepuna raznih aditiva koji su nezdravi. Preporučujemo odvojiti malo vremena i pripremiti hranu kod kuće jer se tako hranimo zdravije i smanjujemo otpad. Također, umjesto u supermarketima treba kupovati od lokalnih proizvođača, potrebno je smanjiti unos mesa i mliječnih proizvoda (jer se za uzgoj stoke krče šume i iscrpljuje tlo), ako je moguće treba odabrati bicikl kao prijevozno sredstvo. I na kraju zasadi drvo i pošalji dobre vibracije majci Zemlji", zaključila je Prgomet.