Naime, 28. kolovoza 1895. iz hidroelektrane Krka (kasnije nazvane Jaruga) na rijeci Krki, 11 kilometara dugim dalekovodom potekla je električna energija do grada Šibenika. O tome koliko je bio napredan taj pothvat, govori podatak da je samo tri dana ranije s radom započela jedna od povijesno najpoznatijih hidroelektrana na izmjeničnu struju u svijetu, ona na Nijagarinim slapovima u SAD-u. Taj datum, 28. kolovoza Hrvatska elektroprivreda (HEP) izabrala je za dan tvrtke.

Dan danas, unutar Nacionalnog parka Krka, u skladu sa zaštićenim prirodnim okruženjem, rade dvije HEP-ove hidroelektrane – Jaruga 2, u pogonu od 1903. i tri godine mlađa, HE Miljacka. U vrijeme kada su izgrađene ove dvije elektrane, otpad nije predstavljao problem kojim bi se trebali baviti njihovi vlasnici.

Zbrinjavanje naplavljenog otpada postala nužna  aktivnost

Danas je pak, zbrinjavanje naplavljenog otpada postala itekako nužna i važna aktivnost. Tako se, primjerice, pred ulazom vode u hidroelektranu Đale, iz rijeke Cetine svake godine izvadi, ukloni i preda na propisno zbrinjavanje 800 prostornih metara miješanog komunalnog otpada, najviše drva, metala, plastike i tekstila. Osim zaštite postrojenja hidroelektrane, na taj se način od onečišćenja čuva nizvodni tok rijeke Cetine koja se kod Omiša ulijeva u Jadransko more.

Taj je problem izražen i kod drugih HEP-ovih hidroelektrana. Najrazvijeniji sustav postupanja s naplavinama uspostavljen je na sve tri hidroelektrane na rijeci Dravi, koje skupe i do 600 tona naplavina godišnje.

U naplavinama, najveće količine otpadaju na drvnu masu i PVC ambalažu. HEP naplavinama upravlja poštujući načela zaštite okoliša, zaštite voda i pravne stečevine EU, koristeći najbolju praksu i pravila struke. Na taj način zbrinjava otpad koji nije nastao kao proizvod njegove djelatnosti, što toj aktivnosti daje dodatnu društveno odgovornu dimenziju.