Procjenjuje se da bi se u svijetu, kada bi se sve tvrtke koje se bave proizvodnjom kave uključile u ovaj posao, moglo otvoriti 50 milijuna radnih mjesta. To je samo jedna od 100 inovacija iz knjige "Plava ekonomija", Gunthera Paulija, objavljena u izdanju Katarine Zrinski. Pauli je vizionar, ekonomist, poduzetnik, doktor znanosti, autor 20 stručnih knjiga i 34 bajke za djecu, član Rimskog kluba i Svjetske akademije znanosti i umjetnosti. Nedavno je svoju knjigu "Plava ekonomija" promovirao i u Zagrebu s ciljem promocije vlastite vizije ekonomije inspirirane prirodom, a kojoj je cilj promijeniti navike proizvodnje i potrošnje. Za Zdravu Kravu odgovorio je što se već danas može učiniti kako bi se prevladala kriza i koliko je uistinu bitno koristiti ekološke proizvode.

Što je plava ekonomija?

Crvena ekonomija posuđuje sve što može od prirode, čovječanstva i hrane za sve bez ikakvih planova da to i vrati prirodi. Priča propale i zadužene Crvene ekonomije može se svesti na to kako je čitava financijska kriza iz 2008. godine proizašla iz pomahnitalog udruživanja te kupovanja bankara i poslovnih čelnika, koji su zaduživanjem ušli u toliko golemi dug da je rast postao samoporažavajući.

S druge strane, model Zelene ekonomije iziskivao je da tvrtke više ulažu i da potrošači više plaćaju kako bi se postiglo isto, ili čak manje, uz očuvanje okoliša. Ipak, unatoč dobroj volji i trudu, Zelena ekonomija nije ostvarila željenu održivost te se upravo Plava ekonomija bavi pitanjima održivosti koja nije ograničena na puko očuvanje. Plava ekonomija potiče obnavljanje. Može se reći kako je ona usredotočena na to da ekosustavi održe svoj evolucijski put kako bismo svi imali koristi od prirodnog beskrajnog toka kreativnosti i obilja.

Pauli kaže da mu je nadahnuće za nastanak knjige bio njegov sin koji je u njemu probudio roditeljski osjećaj odgovornosti za stvaranje okruženja koje će potomcima omogućiti bolju budućnost: ''Najveća sloboda koju možemo dati svojoj djeci je dopuštanje da razmišljaju i postupaju drugačije. Stoga je korisno razmisliti o tome što možemo ostaviti budućim naraštajima kao okosnicu pozitivnog razmišljanja i temelj konkretnog djelovanja. To je vjerojatno najveći izazov.''

Biorazgradivost i obnovljivost ne znače i održivost

Pod njegovim vodstvom europski proizvođač biorazgradivih sredstava za čišćenje Ecover 1992. godine pokrenuo je prvu ekološku tvornicu. ''Kad su čak i najveći proizvođači prihvatili naš biorazgradivi sastojak, odnosno masne kiseline iz palminog ulja kao standardnu industrijsku zamjenu za petrokemijske surfaktante, to je znatno povećalo potražnju za tom alternativom. Mnogi su tada, osobito u Indoneziji, bili potaknuti zamijeniti velike površine prašume nasadima palmi. Uništavanje prašume prouzročilo je gubitak najvećeg dijela staništa orangutana. Tako sam, na svoju žalost, naučio da biorazgradivost i obnovljivost ne znače održivost'', pojasnio je Pauli u svojoj knjizi.

U knjizi "Plava ekonomija" navodi se projekt u Beninu, gdje novi sustav zemljoradnje i prerade hrane oponaša kaskadu hranjivih tvari u ekosustavu

Životinjski otpad iz klaonica prerađuje se na farmama crva s ciljem prehrane riba i prepelica; biogorivo osigurava električnu energiju, a tvornice pročišćuju vodu. Taj je projekt mikrokozmos plave ekonomije. Za isti dolar, euro, rupiju ili juan prihoda stvara dohodak, sredstva za život i sigurnost hrane te istodobno reciklira i ponovno iskorištava otpad. Do današnjeg dana zaposleno je 250 ljudi. Kad bi se taj kaskadni model primjenjivao u svakoj afričkoj klaonici, bilo bi otvoreno 50 tisuća radnih mjesta te pet milijuna radnih mjesta širom svijeta.

Što je doista eko proizvod?

ZK: Svi smo svjesni da ekonomska kriza potresa svijet, vi tvrdite da se ne smijemo ponašati da će kriza proći poput oluje. Od čega svi možemo početi već sada kako bismo nadvladali ovakvo stanje?

Treba se izložiti prilikama koje su očite i koje se nalaze oko nas. Kada sam započeo današnje predavanje, pitao sam publiku je li čaša napola puna ili napola prazna. Puna je! tako da je naš prvi zadatak osigurati da ljudi imaju doseg i shvaćanje stvarnih prilika koje im se pružaju. Ako svi samo pričaju o problemima, kako onda možemo ikada izaći iz krize? Nikako, jer se onda osjećamo bespomoćno i uzdamo se u to kako će ministar, predsjednik ili guverner centralne banke riješiti sve za nas. A oni ne mogu to napraviti umjesto nas jer smo mi sami sposobni to riješiti centraliziranjem odluka. Glavni proboj takve ideje i najvažniji zadatak koji sad trebamo ispuniti jest shvatiti kako postoje prilike. Primjerice, ako ljudi vide da od taloga kave mogu napraviti supstrat za uzgoj gljiva i onda te gljive plasirati na tržište s upola manjom cijenom od onih koje se uvoze iz Kine. Ako je to stvarnost koju sada možemo vidjeti, onda postoji izlaz van. Ali ako ne vidimo mogućnosti koje nam se nude i samo punimo glavu problemima, onda nema izlaza iz krize.

ZK: Koliko je uistinu bitno, da koristimo ekološke proizvode za pranje rublja i održavanje kuće. Pomažemo li tako planeti, pa i sebi ili je to minoran doprinos i još jedan marketinški trik?

Moja vlastita tvrtka Ecover, europski proizvođač biorazgradivih sredstava za čišćenje bila je marketinški trik. Odnosno pretvarao sam se kako imam biološke proizvode i vjerovao sam u to, sve dok nisam shvatio kako sam uništio šume da bi dobio palmino ulje, što je uništilo veliki dio staništa orangutana. Dakle, sve dok uništavam stanište orangutana, ne mogu imati ekološke proizvode. Ali, u isto vrijeme imamo osam tvornica u Brazilu i od naranči radimo sok, a od narančine kore odličan proizvod za čišćenje. sada imam pravi ekološki proizvod. Zašto? Zato što je napravljen od otpada narančina soka. Tako sada imam sok od naranče, proizvod za čišćenje te njegov otpad koji je odlična hrana za životinje, što mi pruža mogućnost da imam tri proizvoda umjesto jednog. Na ovaj način sam konkurentan, ekološki i stvaram više poslova.