Dobrota nikad ne izlazi iz mode

Žurim ulicom kući i razmišljam kako moram završiti tekst i večeras ga poslati. Sretnem dragog susjeda, doktora, znam ga više od polovice svog života. Često podijelimo slične filozofske stavove i uglavnom zaključimo kako moramo raditi balans u tom “svakodnevnom ludilu i govoru mržnje”. Kažem mu kako baš pišem članak o dobroti, a on kaže: Poslao sam ti mail, pogledaj...
Vidi originalni članak

Nastavljam dalje i razmišljam: Koliko si često čula ono: Budi dobra ili Budi dobar? Vjerojatno kao i ja, čula si to puno puta dok si odrastala, ali otkako si odrasla vrlo rijetko, zar ne? Ukoliko si upoznala dobrotu u svojem okruženju onda si odrastanjem uvidjela što je ono što je dobro, usvojila neke vrline&vještine pa ih znaš primjenjivati i živjeti. Uživaš potiho i stalno činiš neke dobre sitnice ili ''krupnice'' prisjećajući se primjera iz svoje obitelji, prijatelja i to je nešto što ti je “normalno''. No, nešto je to “budi dobra” tijekom odrastanja u stvari značilo budi poslušna, učini kako ti se kaže. Većinu tvog školovanja (a čini mi se i današnjeg školovanja) učili su te da budeš poslušna, no rijetko tko ti je objašnjavao što znači i zašto je važno biti dobar te koja je razlika između dobrote i poslušnosti.

Poslušan i dobar nisu sinonimi

Poslušan i dobar nikada nisu, i nikada niti neće biti sinonimi. Poslušnost je pasivna, često prikriva i agresivnost, može biti lažno ljubazna, laskava, uslužna i ne diže glas u važnim trenucima, slaže se sa svime i svima. I vjerojatno si to naučila tijekom godina, naučila biti poslušna, učiniti onako kako ti se kaže. Ponekad ti se čini da je tako i lakše: napravi kako ti se kaže, brzo će proći, samo da se situacija ne uzburkava. Poslušnost je i razmišljanje: ako ja budem dovoljno dobra (čitaj poslušna) drugi će to primijetiti i promijeniti se…(čitaj: i sami postati dobri). I tako očekuješ da dobrota od nekud dođe…Od nekud izvana jer te nitko nije učio kako je njegovati iznutra.

Dobrota je tiha aktivnost, ali aktivnost, često nevidljiva na površini, ne razmeće se i ne pokreće adrenalin. Ona se ne gura da bude prva, ne lakta se i ne gazi preko drugih da bi postigla svoj cilj. Da, dobrota definitivno nije uzbudljiva. Možda zato danas, u vrijeme konstantne potrage za uzbuđenjem, nije toliko zanimljiva?  Dobrota je i odlučnost. Odlučnost da (p)ostaneš nepokolebljiva i onda kada bi najradije popustila, dosljedna onda kada bi radije odustala, postojana unatoč pritiscima unutarnjeg emotivnog djeteta koje te nagovara da olako i brzo privedeš stvari kraju. Dobrota se ne priklanja većini samo zato što ih je više i što su glasniji, niti ima govor mržnje. Dobrota ne negira drugog da bi uzdigla sebe, ona uvijek ima dovoljno prostora za sve.

Kada si ljubazna ljudi su prirodno privučeni tebi. No, oni “pravi”ostaju ti istinski naklonjeni ne zbog tvoje ljubaznosti već zbog tvoje dobrote-tvoje privrženosti istini. A to znači da im ne toleriramo bezosjećajna ponašanja jer nemamo vremena s time se pozabaviti, jer “imamo puno posla”, ili kažemo ma to su dječja posla, proći će ih…Dobrota educira, daje pozitivan primjer i iskustvo, kada ima mogućnost izbora ne bira ulogu žrtve. Uloga nevine žrtve neće unaprijediti tvoju situaciju niti te učiniti dobrim. Potrebno je prevazići samosažaljenje i napraviti prvi korak.


Definicija dobra

Uvjerena sam da svatko od nas u sebi ima neku definiciju dobra. Nadam se da je bolja od uvriježene: Dobro je sve ono što je dobro za mene, tj. ono od čega imam korist! Prethodna rečenica je možda posljedica odrastanja uz onu: “Biti dobar se ne isplati!” Dobrota nema valutu kojom se plaća niti način na koji se mjeri, ona donese mir i radost, jednu posebnu toplinu koju znaš osjetiti i prepoznati.

No, dobrota je i proces u kojem su široko otvorena vrata za mogućnost promjene, napretka, vježbanja vrlina. Nalazi se između dvije krajnosti: s jedne strane odbacivanja i surovosti i s druge strane prevelikog popuštanja. Zato se vježbanje preporuča, pa svaki dan predstavlja novu prigodu za usavršavanje. I iako u jeziku postoji kompariranje – dobar, bolji, najbolji – dobrota ne poznaje natjecanje. Ona se natjecanjem troši i umanjuje jer oblici dobrote mogu biti drugačiji, ali se ne mogu komparirati kao što se ne mogu komparirati vrba i hrast.

Postoje i ljudi koje prepoznaješ u svojoj okolini i kažeš: ''Kada bi postojala jedinica dobrote onda bi to mogao biti on ili ona'. Da li si ga analizirala, mjerila, ili brojala njegove postupke? Ne! Jednostavno si se u njegovom ili njenom prisustvu osjećala dobro, prihvaćeno, mogla si disati, imala si osjećaj prostora. Odiše dobrotom, pomisliš. Da li je zaista Malo dobrih ljudi? Ili ti I to pokušavaju servirati kako bi se manje trudila i sama biti dobra? Anne Wilson Schaef je napisala: “Dobrota nikada ne izlazi iz mode. Obično trebamo usporiti životni ritam kako bismo je uočili i doživjeli u sebi i drugima. Ona je spokojna nježnost koja ljubav prema drugima čini procesom, a ne usamljenim događajem.”  Otvaram mail koji mi je poslao doktor a u njemu piše: DC8 Udruženi pokret dobra!

Hvala doktore, uvjerena sam da nas ima još…

Posjeti missZDRAVA.hr