Mnogi za vas kažu da ste jedan od najvećih glazbenika, pjevača, umjetnika i pjesnika s naših prostora pa čak i filozofa, boema, sanjara, gospode. Kada biste se trebali opisati koje biste pridjeve upotrijebili?

Sreća je moći živjeti od onog što voliš. Ako to još kod nekih izaziva tako laskave pridjeve, tko sam ja da im kvarim gušt? Baviti se time s čime se ja bavim nije ubirati nešto što pada s neba, ali rad koji sam uložio i ulažem mi je, kao što rekoh drag, i ako ima nečeg možda pomalo taštog s moje strane to je da vjerujem da doprinosi ljepoti i smislu. Tu je važno što za to već godinama imam podršku Sandinu.

Prije dvije godine, pokrenuli ste inicijativu za očuvanje toka potoka Črnomerec, je li akcija bila uspješna?

Prvo, nisam ja pokrenuo inicijativu nego je to bila građanska inicijativa „Spasimo potok Črnomerec“ čiji je cilj očuvanje otvorenog toka, zelenog koridora i živog svijeta potoka od Medvednice do Save. Akcija je bila uspješna i dobili smo obećanja od nadležnih organa gradske uprave da se potok u dogledno vrijeme neće natkrivati.

Djed je vaš veliki uzor, osim ljubavi prema zemlji i prirodi koje vam je vrijednosti prenio kao nasljeđe?

Deda Josip, mamin tata, je običavao govoriti da kruh ne možeš napraviti u tvornici. Volio je raditi. Volio je i zemlju, svoje usjeve i blago. Bio je pri tom jednostavan čovjek i volio zapjevati pjesme, koje je naučio za vrijeme služenja vojske u Nišu. Kad je umro, imanje je bilo prodano izbjeglicama iz Hercegovine i veze s tim poljima i njivama su postupno su izblijedjele…

Na Braču u vašem eko raju uzgajate masline, što od njih radite, smatrate li da otok Brač ima potencijala za održivi razvoj i turizam te što bi se po vama trebalo promijeniti?

Nije raj jer su temperature ovog ljeta bile paklene. U vrtu, većina povrća nije se mogla razviti i dati ploda. Klima se mijenja. Ni masline, koje se ne zalijevaju ne izlaze s njom lako na kraj. Reakcija na klimatsku promjenu bi trebala biti ozelenjavanje, pošumljavanje autohtonim vrstama, upotreba sjemena prilagođena novim uvjetima, umjesto pretjeranog trošenja vode, ali nažalost na sve strane se betonira, grade vile s bazenima u ime turizma, koji nije održiv. Što bi trebalo napraviti? Trebalo bi se okrenuti samoodrživom opstanku na otoku, skromnijem i oslonjenom na tradicije, a turizam svesti na razinu usputne djelatnosti, dok ga još ima.

 Svake godine mi već na pola godine potrošimo godišnje resurse planeta Zemlje, koji bi bio vaš savjet da se to ne događa?

Degrowth, odnosno od-rast. To podrazumijeva potpuno drukčiju koncepciju privrede, ekonomije, načina života, ali s obzirom da će ta promjena uskoro ionako biti nužna i neizbježna, upravo zbog iscrpljivanja svih zemljinih resursa, bolje bi bilo početi što prije s korjenitom prilagodbom, jer ćemo inače puno više patiti od šoka urušavanja ove neodržive termo-industrijske civilizacije.

Jeste li oduvijek njegovali stav da je važno biti, odnosno živjeti u trenutku? Smatrate li da nas upravo svakodnevna ubrzanost dovodi do pretjeranog konzumerizma?

Frithjof Schuon kaže: „U životu postoje dva trenutka koja su sve, a to je sadašnji trenutak, kad smo slobodni odabrati što želimo biti i trenutak smrti, kad više nemamo nikakvog izbora i kada svaka odluka pripada Bogu. Sjećanje na Boga je smrt u životu i ono će biti život u smrti.“ Ovaj citat bi mogao biti lijek za svakodnevnu ubrzanost i pretjerani konzumerizam.

Održiva glazba kao pojam u Hrvatskoj baš i nije poznata, no što biste nam vi o njoj mogli reći?

Ne znam na što mislite pod održivom glazbom. Ispijanje tisuće piva iz jednokratnih plastičnih čaša na festivalima, sigurno nije održivo. Ogromna produkcijska mašinerija koja prati masovne koncerte i festivale, sigurno troši neodrživu količinu energije. Nedavno mi se netko javio s komentarom na Fb Darko Rundek (official), da bi trebao svirati akustično ako želim biti dosljedan u borbi za održivost i to mi je dalo misliti. Dogodine ću pokušati napraviti seriju akustičnih koncerata.

Mislite li da je epidemija osvijestila ljude o važnosti onih pravih stvari – zaštite okoliša, klimatskih promjena, nepotrebnog konzumerizma i slično? Navodno je ljude usporila no što se s osviještenošću?

U samom početku postojala je određena šansa, jer se učinilo da je opće dobro stavljeno iznad profita. Postupno se ta mogućnost osula i ostala je masovna žudnja za povratkom u staro srljanje u ponor. Već sam prelazak tog virusa sa divlje životinje na čovjeka je proizvod ljudskog uništavanja divljine, sječe šuma, na koji se prostor najčešće naseljavaju domaće životinje. Većina ljudi ni toga nije svjesna! Kao ni vlastite mogućnosti izbora i odgovornosti za život i opstanak svojih potomaka.

Industrijska proizvodnja mesa uništava životni prostor mnogim drugim oblicima života sječom šuma da bi se oslobodio prostor za uzgoj stočne hrane i drugim vidovima koji značajno pridonose klimatskim promjenama. Vjerujete li da će ta činjenica potaknuti ljude da manje konzumiraju meso?

Bojim se da ne. Potrebno je još i malo sućuti i širine pogleda i srca da bi ta nova praksa masovno proširila i shvatila kao obogaćenje života, a ne osiromašenje i odricanje. Da ipak citiram Paula McCartneya, „Kad bi klaonice imale staklene zidove, pitanje je koliko bi ljudi jelo meso?“

Koja bi bila vaša poruka mlađim generacijama kako bi očuvale Planet na kojem žive?

Život na ovom planetu kakvog danas poznajemo je već blijeda slika onog kakav je bio prije dvjesto godina. Antropocen je već doveo do masovnog izumiranja vrsta i što god mi sad učinili taj će se trend zbog inercije stakleničkih plinova i klimatskih promjena još dugo nastaviti. Prema tome, generacijama koje dolaze je da se s jedne strane prilagode novim okolnostima u granicama mogućeg, a s druge, da prigrle sva ostala živa bića u pokušaju zajedno proći kroz oluju.

S Darkom Rundekom je razgovarala Hana Klain.

HEP je 2020. godine na otoku Visu u rad pustio još uvijek najveću sunčanu elektranu u Hrvatskoj, uz koju će instalirati baterijski spremnik u svrhu postizanja samodostatnosti opskrbe električnom energijom. HEP se mijenja na zeleno, možeš i ti! Više saznaj ovdje.