Pet tisuća žena prijavilo se, a Cresanka Sonja Jakić uspjela je naći se među njih 300 koje sudjeluju u 'eXXpedition – Round the World 2019-2021.' - ženskoj ekspediciji oko svijeta koja uključuje 30 putovanja u periodu od dvije godine.

Zanimala su nas njezina iskustva, što je naučila i kako je bilo ploviti sa isključivo ženskom posadom.

"Priča o samo ženskoj posadi mi je osobno bila jako interesantna jer se kroz studij i posao najčešće ne nalazim među toliko žena. Ekspedicija se odlučila za takvu priču ponajviše radi utjecaja toksina koji se vežu na mikroplastiku, te tim i drugim putevima ulaze u naše tijelo, a drugačije utječu na muškarce i na žene. Na kraju putovanja kada smo razgovarale, shvatila sam da nisam jedina koja se „brinula“ kako će 14 žena izdržati na brodu skoro dva tjedna bez kopna, ali smo sve na kraju bile zadovoljne i ponosno jedne na druge. Nije bilo nikakvih tenzija, nismo se međusobno bacale s broda i slične scene koje se obično zamišljaju u takvim uvjetima se nisu dogodile" rekla je Jakić.

Krajem listopada mlada Cresanka vratila se s prvog dijela putovanja koji je uključivao putovanje od Plymoutha do Azora, a partner putovanja bilo je Sveučilište u Plymouthu. 

"Ovo iskustvo mi je svakako bilo veoma interesantno, posebno i neponovljivo. Jedrenje i upravljanje brodom se ne razlikuje od onoga na što sam navikla na Jadranu, ali plovidba po oceanu mi je bila nešto potpuno novo. More je drugačije, a na horizontu danima nema ničega, pa ni broda. Jedrenje i more volim više od ičega, pa mi ni loše vrijeme nije smetalo. Zadavalo nam je ponekad problema, ali sam se brzo navikla i na valove i na akciju", rekla je.

Na pitanje kako je izgledao jedan dan na brodu i što je bilo njezino "zaduženje" odgovorila je kako su bile podijeljene u tri smjene koje su se rotirale svaka 4 sata. "Ta bi smjena uključivala dežurstvo na palubi, pomaganje profesionalnoj posadi i kuhanje ručka ili večere ovisno o dobu dana. S obzirom na moje iskustvo na moru i u jedrenju, ja sam najviše vremena provela za timunom ili skačući po brodu i potežući konope, dok su kolegice kuhale i na taj način me činile najsretnijom osobom na planeti ha-ha" simpatično je navela Jakić.

"Prvih par dana je bilo poprilično 'veselo'. Brod je dobio nadimak 'brod-kantica' pošto je većina imala sa sobom svoju kanticu gdje kod je išla. Bilo je puno vala pa su nam želuci bili koma. Kada je to prošlo i kada smo se prilagodile na valove, sve je postalo jednostavnije, krenule su priče, zezanja i smišljanje što ćemo kuhati sljedeću smjenu. Dan je relativan pojam za brod, jer se rade i noćna dežurstva, pa nemate točnu percepciju da je noć vrijeme kada se spava, a dan kada se radi. Svaki dan bi uspjele uhvatiti 8 sati sna u komadu, a ostatak bi jedrile, kuhale, vadile uzorke kada bi uvjeti na moru dopustili i slično" zaključila je Jakić.

U navedenoj ekspediciji Jakić je sudjelovala volonterski što je značilo da sama snosi dio troškova. Dio novca za ekspediciju uštedjela je sama, a za drugi dio pokrenula je online crowdfunding kampanju.

"Ovo je svakako bilo jedno posebno i neponovljivo iskustvo. Meni jako interesantno i iz jedriličarske perspektive, ali i jako poučno radi cijele priče. Puno sam se susretala s plastikom na moru i obali, činila sam koliko sam mogla, ali sada znam da mogu još više i da svatko od nas može učiniti nešto ako želi i promijeni neke od svojih navika", rekla je.

"Drago mi je da imam jedno ovakvo iskustvo koje mogu podijeliti s drugima kako bi što više ljudi shvatilo da je te mikroplastike svugdje oko nas i da bezobzira što ju ne vidimo jako utječe na naša tijela. Ako ova priča uspije potaknuti bilo koga da se angažira i da na svoj način pokuša nešto poduzeti po tom pitanju, to je poanta svega" zaključila je Jakić.