Je li organska hrana baš uvijek najzeleniji izbor?

Neki organsku hranu smatraju čudesnim lijekom za sve bolesti i uvjereni su da je to najukusnija, najzdravija pa čak i najetičnija hrana koju mogu dobiti. Međutim, to što je nešto organsko nije garancija da je sve zaista tako.

Neki smatraju da je najbolja navika kojom se čuva okoliš i zdravlje - vegetarijanstvo, ili barem jedenje što manje mesa, budući da se za njegovu proizvodnju koriste puno veće količine prirodnih resursa nego u proizvodnji biljne hrane, a puno mesa može doprinijeti i lošijem zdravstvenom stanju.

U tom kontekstu, već samo jedenje više voća, povrća, cjelovitih žitarica i mahunarki, može biti jeftinija verzija zdrave i osviještene prehrane od kupovanja uglavnom skupljih organskih proizvoda. Ako jedeš manje procesirane i gotove hrane, a češće kuhaš kod kuće, također ćeš učiniti dobro.

Isto tako, ponekad je možda bolje dati prednost lokalnim namirnicama, nego onima iz organskog uzgoja koje dolaze primjerice iz Amerike ili Novog Zelanda. Upravo bi korištenje lokalnih sezonskih namirnica moglo biti najzelenija opcija, no imaj na umu da se na transport hrane iz drugih dijelova svijeta još uvijek troši puno manje resursa nego u proizvodnji mesa.

Organsko je zdravije

Kontroverza o tome je li organska hrana stvarno zdravija nego konvencionalna često se potpiruje studijama koje tvrde da se bolja kvaliteta organske hrane ne može dokazati.

Međutim, velik je broj studija koje su jasno potvrdile mnoge važne nutritivne prednosti organske hrane. Ona je također u velikoj prednosti kada se u obzir uzmu zagađenost pesticidima, hormonima, antibioticima i drugim štetnim tvarima koje se često mogu pronaći u konvencionalnoj hrani. Upravo je to jedan od glavnih razloga zašto ljudi kupuju organsko: da bi izbjegli otrovne sastojke.

Iako možda još uvijek nema dovoljno znanstvenih dokaza o dobrobitima organske hrane za zdravlje i to bi se trebalo dalje istraživati, kritičari koji tvrde da dokaza uopće nema, jednostavno nisu u pravu.

Eko-brandovi velikih tvrtki

Iako je uzgoj hrane bez industrijskih pesticida i genetskog inženjeringa u početku bio hipijevski pothvat, u međuvremenu je organska hrana postala puno šire prihvaćena, a taj je trend i dalje u porastu. U Velikoj Britaniji, primjerice, više od 40 posto hrane za bebe sada dolazi iz organskog uzgoja.

U prošlosti se zapravo sve uzgajalo organski, ali je danas organski uzgoj puno sofisticiraniji od onog naših djedova. Organski farmeri ne trebaju više moliti boga da ih poštedi nametnika i bolesti, već imaju bogat izbor naprednih i znanstveno provjerenih tehnika poboljšanja kvalitete svoje zemlje i borbe protiv nametnika.

Priliku da iskoriste popularnost organske hrane ne propuštaju ni velike svjetske korporacije, čiji su ostali proizvodi daleko od nečega zdravog i ekološki prihvatljivog.

Tako je na primjer tvrtka Pepsi prije nekoliko godina kupila brend ekoloških sokova Naked Juice, a Coca Colla sokove i voćne pločice Odwalla. Heinz je kupio grupu Hain Celestial kojoj pripadaju mnogi poznati eko-brendovi, kao što su Lima, Soy Dream i Rice Dream. I mnoge druge velike tvrtke poput Nestlea, Kellogga, Krafta, Dadburyja i Marsa imaju svoje organske brandove.

No dogodilo se i da je američka kompanija Dean Foods kupila sojino mlijeko Silk i potiho ga iz organskog pretvorila u konvencionalni proizvod. 

Taj događaj mogao bi se protumačiti kao dokaz da će korporacije uništiti ideale povezane s organskom hranom, no one su možda zaslužne za veću dostupnost takve hrane. Može im se ipak prigovoriti da bi uslijed povećanja proizvodnje i ponude organskih proizvoda, trebali smanjiti njihove cijene, što se uglavnom ne događa.

Borba protiv gladi u svijetu

Neke velike kompanije i zagovornici upotrebe GMO-a i održavanja statusa quo u poljoprivrednom biznisu rutinski napadaju organsku hranu argumentom da se njome ne može nahraniti cijeli svijet.

No taj argument ne drži vodu, jer uostalom ni njihov cilj nije nahraniti gladne u svijetu, nego zaraditi novac. Da bi se "nahranio svijet", prema nekim procjenama, bilo bi dovoljno 13 milijardi dolara, što je vrijednost koju Europljani i Amerikanci godišnje potroše na parfeme.

Korporacija Monsanto, vodeći svjetski proizvođač i distributer genetski modificiranog i patentiranog sjemena, zarađuje toliko novca, da bi, kad bi im glavni cilj bio osigurati hranu za gladne, puno jednostavnije bilo uložiti mali dio svog profita i zaista ljudima dati hranu, umjesto da razvijaju sumnjivo sjeme koje bi navodno trebalo biti otpornije od prirodnog pa bi i urod trebao biti veći, a glad manja.

Nadalje, neka istraživanja pokazala su da se pola hrane uzgojene u svijetu baca, a druga polovica je nejednako raspoređena. Zanimljiv je i podatak da je u svijetu danas više gladnih ljudi nego što ih je bilo prije Industrijske revolucije, tako da tehnologija ne jamči uvijek pune želuce.

No važno je napomenuti da se moderna organska poljoprivreda ne protivi tehnologiji i znanosti, već, naprotiv, koristi njihove najnovije dosege u borbi protiv nametnika i očuvanju tla.

Pored toga, istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta Michigan iz 2007. pokazalo je da se organskim uzgojem na malim farmama u zemljama u razvoju može proizvesti do tri puta više hrane nego uobičajenim metodama. Znanstvenici su zaključili da to pobija staru tvrdnju da se metodama organske poljoprivrede ne može proizvesti dovoljno hrane za svjetsko stanovništvo.

Mnoga druga dugoročna istraživanja također su pokazala da je urod u organskom uzgoju jednak, a u nekim slučajevima i bolji nego u konvencionalnoj poljoprivredi.