Održivi izvori energije koji ne proizvode zagađenje i blagotvorni su za okoliš među glavnim su izazovima zajednica diljem svijeta. Istovremeno, mnoštvo inovatora pronalazi čudesne načine na koje možemo proizvesti i iskoristiti energiju. Neki su eksperimenti u povojima, a neki već primjenjivi. No svi pokazuju da počinjemo kao civilizacija razmišljati drukčije i tražimo alternativu fosilnim gorivima.

Energija biljaka

Jedno zanimljivo rješenje se rodilo na Tehnološkom institutu Italije (Istituto Italiano di Tecnologia in Pontedera). Tim robotičara i biologa proučavaju kako nam žive biljke mogu pomoći u proizvodnji čiste električne energije. Znanstvenici s ovog instituta otkrili su da biljke doslovno „zelene“ mini-elektrane jer su sposobne generirati, po pojedinačnom listu, 150 volta energije što je dovoljno da upale 100 LED žarulja. Istraživači su pokazali da „hibridno stablo“ koje se sastoji od prirodnog i umjetnog lišća može biti inovativni generator energije. Biljke, naime, vrlo učinkovito koriste energiju sunca te čak imaju integrirane sustave za skladištenje te energije, te potom, nakon što je iskoriste za svoje potrebe, ostatak ispuštaju u zemlju.

Znanstvenica Barbara Mazzolai vodila je projekt financiran iz EU fondova nazvan Plantoid što je prvi biljni robot na svijetu. U posljednjoj studiji ovog tima otkriveno je da lišće može kreirati energiju kad ih dodirne određeni materijal ili čak vjetar. Listovi su naime sposobni skupljati električni naboj na površini zahvaljujući procesu koji se zove kontaktna elektrifikacija. Taj naboj se odmah prenosi u unutarnje strukture lista. Te strukture su poput kablova koji transportiraju energiju u druge dijelove biljke. Znanstvenici su uspjeli kopirati prirodne procese pa stvaranjem svojevrsne „utičnice“ koja se priključi na stabljiku biljke mogu skupljati tu energiju.

U budućnosti bi tako čitave šume mogle biti izvor obnovljive električne energije.

To nije jedini projekt koji uključuje eksperimentiranje s biljkama. Znanstvenici s nizozemskog sveučilišta Wageningen patentirali su sustav kolektora energije pod zemljom koji skupljaju električni naboj koji biljke ispuštaju kao višak. Iako energija prikupljena na ovaj način nije ogromna i nadasve isplativa, mogla bi biti izvor električne energije malih kućanstava u nerazvijenim dijelovima svijeta koje dosad nisu imala struju, a istovremeno imaju vlastite vrtove ili veće obradive površine.

Energija tijela

Energiju stvaramo i sami. I to svaki put kad se pokrenemo. Umjesto da se raspršuje, zašto njome ne bismo punili male uređaje? Toga su se dosjetili američki znanstvenici s Državnog sveučilišta u Michiganu koji su stvorili način za zadržavanje energije nastale od ljudskih pokreta. Koristili su uređaj koji nalikuje na film sastavljen od nekoliko slojeva na kojima je silikonski vodič. Tome su dodani ioni pa svaki sloj ovog uređaja ima naboj. Kada se on pritisne (primjerice korakom) stvara energiju koja može puniti male nosive uređaje koje bismo u budućnosti mogli koristiti za punjenje primjerice slušalica, pametnih telefona i slično.

Slična ideja je primijenjena na Kineskom sveučilištu u Hong Kongu. Ondje su znanstvenici koristili specifičnu energiju generiranu hodom i prikupljali nakon što su proučavanjem otkrili da se ona najviše rasipa u koljenima. Tako su stvorili slične uređaje koji mogu puniti gadgete. Diljem svijeta nastaju ovakvi eksperimentalni uređaji, a neki ih inventivno integriraju i u odjeću.

Snaga plime i oseke

Energiju počinjemo prikupljati iskorištavajući snagu plime i oseke. Iako je ta tehnologija još u povojima i ima vrlo malo mjesta na Zemlji gdje se komercijalno iskorištava, ovo je potencijalno jedan od najzanimljivijih izvora obnovljive energije. Naime, kretanja vode pod utjecajem plime i oseke su predvidljiva te je moguće je jasno procijeniti koja područja na planetu su pogodna za takvo generiranje energije. Postoji nekoliko tehnoloških rješenja kako se na ovaj način generira energija, a najčešće se to radi podvodnim turbinama koje se smještaju na mjestima najjačeg protoka vode tijekom plime. Budući da je voda daleko gušća od zraka, ona stvara daleko više energije nego primjerice, vjetroelektrane. Ipak, to nije jednostavan proces - turbine su velike i samim time ometaju protok plime i oseke koje žele iskoristiti. Znanstvenici neprestano istražuju prilagodbe kojima bi se ovaj proces poboljšao.

Najpoznatije komercijalne podvodne elektrane ove vrste su La Rance Francuskoj, najveća postojeća The Sihwa Lake Tidal Power Station u Južnoj Koreji te Strangford Lough u Sjevernoj Irskoj.

HEP je 2020. godine na otoku Visu u rad pustio još uvijek najveću sunčanu elektranu u Hrvatskoj, uz koju će instalirati baterijski spremnik u svrhu postizanja samodostatnosti opskrbe električnom energijom. HEP se mijenja na zeleno, možeš i ti! Više saznaj ovdje.