Zbog doručka ranije ustajem

Još jedan tjedan je iza mene. Kada se malo osvrnem, čini ga i dalje pretrpan raspored ispunjen obavezama.

Ustajem rano, ranije no inače, jer doručak kojeg sam ranije preskakala sada je postao neizostavan i za mene obavezan početak dana. Punog želuca, dobivanjem energije, spremna sam zakoračiti u još jedan novi radni tjedan. Užurbanim korakom jurim do kupaonice, oblačim se i spremam za posao.

Pobuđena činjenicom da se ne želim vraćati na staro, svojim prvim rezultatima i dobrom osjećaju koji me prati i dalje ustrajem i štreberski odrađujem crticu po crticu iz mog unaprijed planiranog rasporeda. Sva sreća da imam najbolju mamu na svijetu koja me svaki dan brižno dočeka doma s ručkom. Barem sam tu u prednosti, jedna crtica manje, dolazim na gotovo.

Desertna poslastica nakon ručka je Nova Diet Blokegras čokoladni bombon. Mmmm… kad ih vidim teško je skinuti osmijeh s lica. Ove čokoladice smanjuju moju želju za slatkim, ali i važnije, jako su ukusne, a ne sadrže puno kalorija.

Najviše se veselim treningu

A onda, baš kada bih si jednu rundu odrijemala, obaveze me zovu pa s posla krećem na posao.Trening. On je, poput doručka, postao neizostavan i obavezan i njemu se za razliku od doručka najviše veselim. Svakodnevno obaram svoje rekorde. To se posebno odnosi na traku za trčanje.

Moja izdržljivost je bez pretjerivanja već na nivou. Povećala sam minutažu, brzinu, trčim par kilometara i često si trčeći zamišljam da sam vani pa razmišljam do kuda bih me moje noge pri tome i tome kilometru trčajući odvele. Možda nekome zvuči čudno, ali meni je to jedan od načina koji mi ne dopušta da samo tako odustanem.

S utezima nisam na vi, ali te dodatne kile svakako čine dio treninga težim. Bilo bi prelako da je sve idealno, zar ne? Kada trening završi već je večer, situacija u gradu polako se stišava i dan se bliži kraju. Mene još čeka tuširanje i priprema za posao, pripremanje namirnica za sljedeći dan i još jednom prije spavanja provjera poruka s maila te chatanje i razgovor s prijateljima.

Prvi znaci umora

Pošto sam sada više okupirana sama sobom ovo mi je jedan od alternativnih načina da ne zapostavim svoj društveni život. Svaki dan si kažem da moram ići ranije spavati u neko pristojno vrijeme, ali uredno svoju zapovijed prekršim. Onda dođe sljedeće jutro, prebrzo, jedva se odlijepim i izvučem iz kreveta, klikeri mi brzo prorade, novi je dan, idemo samo naprijed.

Tako je otprilike ispunjen cijeli moj tjedan, uz koju obavezu više ili manje ovaj tempo je totalna promjena dosadašnjeg načina života stoga nije nikakvo čudo da su se prvi znaci umora pojavili.

"Pozitivne minute" pomažu

Razgovor s psihologom mi je pri tome uvelike pomogao. S Igorom sam sklopila dogovor kako ću svoj planer popuniti detaljima detalja, preciznije isplanirati raspored i ranije ići spavati. Te kako ih ja nazivam pozitivne minute i ugodan razgovor s Igorom uvijek upale.

Imam novog prijatelja koji me pozorno sluša i uvijek mi je spreman pomoći, a ja pretvaram se u uho pa još pozornije slušam njegove savjete te svaku riječ upijam poput spužve upravo iz razloga kako bih ih čim prije primijenila.

Sve u svemu i više sam nego zadovoljna sama sobom. Polako ali sigurno, korak po korak svakim danom sve sam bliža zadanom cilju. Novi tjedan je pred nama, idemo zajedno u nove pobjede!