Dalibor Petrinić iz Rijeke koji za sebe kaže da je hibrid osobnog i lifestyle trenera smatra da vježbanje treba biti harmonija uma, tijela i duha objavio je knjigu "Prehrana za koju smo stvoreni". Sve što preporučuje o prehrani i vježbanju u knjizi kaže da je isprobao na sebi i svojim klijentima.
"Ono na čemu sam najviše radio, istraživao i educirao se, su moć uma i personalizirana prehrana, jer sam shvatio da su to najbitnije karike za ostvarivanje bilo kakvih fitness ciljeva, održavanje zdravlja, izbjegavanje bolesti te dugovječnost. Moja vizija je da vježbanje uopće nije toliko bitno za krajnje rezultate, koliko rad na sebi i pravilna prehrana prilagođena metaboličkom tipu pojedinca", govori Petrinić koji ima svoj studio u Rijeci gdje radi isključivo individualne treninge. Za klijente koji nisu u mogućnosti doći osobno, putem svoje internetske stranice nudi mogućnost slanja personaliziranog plana prehrane i vježbanja.
Bitno mu je da ljudi shvate da je fitness jedna ogromna industrija u kojoj se vrti mnogo novca i da se zbog zarade često plasiraju krive informacije. "Jedna od obmana je da treba puno vježbati, a zapravo je dovoljno odraditi dva do tri treninga visokog intenziteta tjedno u trajanju od dvadeset minuta s tim da je bitno da se vježbe izvode pravilno", tumači trener i nastavlja: "Ključ dobrog treninga je u što većem intenzitetu tijekom vježbanja i dugom oporavku jer kada su treninzi dugi, česti i zamorni tijelo ih doživljava kao stres. Ljudi su u neprekidnom stanju stresa zbog brzog načina života, a tijelo se nakon dugih treninga ne stigne oporaviti. Za oporavak tijela potrebno je dovoljno kvalitetnog sna i unos nutritivno bogatih namirnica i tek tada se mogu očekivati rezultati. Moj moto za dobar trening je 'manje je više', naravno pod uvjetom da je dobar koncept treninga, a osoba spremna dati u tih dvadesetak minuta sve od sebe. Da nemamo toliko drugih obaveza, onda bi svakodnevni trening možda i bio poželjan."
Petrinić je pobornik funkcionalnog treninga (trening bez sprava koji se radi isključivo snagom vlastitog tijela), kaže da vježbanje u teretani nije nužno loše i da se mogu postići izvrsni rezultati, ali da takav način vježbanja ne treba smatrati i zdravim: "Teretana je vrlo dobra za osobe na rehabilitaciji ili za nekoga tko želi postići točno određen izgled tijela. Primjerice muškarci obično žele razvijena leđa i ruke, a žene ravan trbuh i dobro oblikovanu stražnjicu. Kako bi to postigli trebaju puno vježbati, unositi veću količinu proteina i rezultata će biti. Međutim, prije ili kasnije doći će do ozljede jer mi smo stvoreni za hodanje, trčanje, penjanje, podizanje stvari s poda, bacanje, a ne da stojimo u mjestu i ponavljamo vježbe. Nikome lijeva i desna strana nisu jednake. Primjerice, ako je desna noga jača od lijeve, a osoba konstantno diže velike težine prije ili poslije će desna strana preuzeti dominaciju i doći će do disbalansa."
Trener objašnjava kako bi prema njegovu mišljenju i iskustvu čovjek trebao jesti da bi bio zdrav i imao optimalnu tjelesnu masu: "Svatko od nas je drugačiji i nema univerzalnog načina, ali za većinu je preporučljiva neka vrsta posta. Nisu se ljudi u prapovijesti digli ispred pećine i imali ispred sebe švedski stol, nego su morali uloviti hranu i tek tada su uživali obilje pa opet postili do novog ulova. Ljudi imaju pohranjene velike količine masti kojih se žele riješiti vježbanjem, a u međuvremenu stalno nešto jedu. Konstantno unosimo hranu kada smo pod stresom, jedemo nesvjesno i u žurbi i to je razlog zašto naše tijelo tu hranu ne može procesuirati."
Petrinić kaže da bi glavni obrok trebao biti ručak jer je probava najjača između 11 i 15 sati. Međutim svjestan je da si većina ljudi ne može priuštiti da jede u opuštenoj atmosferi u tom periodu zbog radnih obveza te savjetuju da oni koji su u tom položaju glavni obrok pojedu navečer kad dođu kući, ali nikako nakon 21 sat. "Ako netko ima potrebu za tri obroka dnevno, bitno je da te obroke pojede u periodu od 12 sati. Znači ako je doručak bio u sedam ujutro zadnji obrok treba biti u 19 navečer jer se tako tijelu omogući period od 12 sati posta kroz koji se ono očisti. Većina jede u razmaku od 16 sati što znači da cijeli dan unose hranu, to je kao da neprestano bacamo hranu u jedan koš i kad se taj koš napuni mi nastavimo ubacivati u njega. Jedini način da spriječimo 'pretrpavanje koša' je da prestanemo jesti na neko vrijeme. Kad čovjek ima dvadeset godina to ne predstavlja veliki problem jer je probava brza, ali već nakon tridesete takav način života donosi prve probleme", kaže Petrinić i tumači da kada je izbor namirnica u pitanju treba minimalno kupovati u supermarketima i savjetuje da se najbolje povezati s malim proizvođačima hrane. Također, prije kupnje bilo kojeg proizvoda treba proučiti deklaraciju jer se šećer skriva gotovo u svemu, a važno je obratiti i pozornost na količinu masti, konzervansa i aditiva.
Mišljenja je da niti jedna restriktivna i selektivna dijeta ne može dugo funkcionirati jer ljudi ne vole da im se nešto brani, smatra da svatko mora naći svoj ritam jedenje koji njemu najviše odgovara i pri tome paziti na podrijetlo te hrane kao i kada i u kojem stanju ju jede. Objašnjava zašto je LHCf dijeta uspješna, ali i zašto nije preporučljiva za sve:
"Naravno da LCHF dijeta funkcionira, pogotovo kod osoba koje pet puta dnevno jedu ugljikohidrate i kada ih izbace kod njih vrlo brzo dolazi do mršavljenja. To je dobro, ali naravno da dugoročno nije poželjno cijelu godinu jesti isto. Hrana bogata namirnicama životinjskog podrijetla je idealna za zimu jer se dugo probavlja, ali ljeti tijelu bolje odgovaraju lakoprobavljive namirnice poput voća i povrća.
Prehranu treba prilagoditi godišnjem dobu. Ako netko od rođenja ima problema s prekomjernom težinom njemu će i dugoročno odgovarati LCHF prehrana sa smanjenim udjelom ugljikohidrate zato jer je velika vjerojatnost da ta osoba ne reagira dobro na njih, možda čak i na šećere iz voća. Dok onima koji su cijeli život mršavi neće pomoći LCHF. Svatko je drugačiji i tko god promovira univerzalni način prehrane ili treninga, griješi. Kombiniranje namirnica je bitno iako nije znanstveno dokazano. Trebalo bi izbjegavati u jednom obroku unositi škrob (tjestenina, krumpir, riža) s proteinima životinjskog podrijetla i mastima. Svjestan sam da je takav obrok omiljen za većinu osoba i moj savjet je da je u redu pojesti meso i krumpir, ali nakon toga treba napraviti pauzu i pričekati da tijelo to probavi, a ne ponavljati takve prehrambene kombinacije svaka tri sata."
Petrinić smatra da je uz prehranu i trening jednako važan rad na sebi, odnosno da si čovjek da dovoljno vremena i prostora da procesuira sve ono što se događa u njemu i oko njega kako bi došao do uzroka problema. Naglašava i to ističe u svoj knjizi "Prehrana za koju smo stvoreni" i na svojim predavanjima da rješenje nije u materijalizmu i konzumerizmu, nego u konstantnom radu na vlastitom duhovnom unapređivanju.
